Semir, Asmir i Nermin Blažević sa roditeljima
Prvi je na svijet došao Semir, za njim je stigao Asmir, a potom i Nermin, težak svega 920 grama. Nekada manji od hljeba, danas je devetnaestogodišnjak i skoro kopija minutu starijeg Asmira. Trojke, braća Blažević, mještani Donje Puharske u Prijedoru, rođeni su 19. oktobra 1995. godine u Švicarskoj.
Najstariji je šef
I pogled na njih mami osmijeh. Za razliku od Asmira i Nermina, koji jedan na drugog liče kao jaje jajetu, Semir je svijet za sebe. Krupniji i tamniji, fizički se potpuno razlikuje od braće. No, zajedničko im je to što se svoj trojici dopadaju isključivo crnke, vole i istu muziku i navijaju za Barcelonu.
Semir pohađa četvrti razred Srednje građevinske škole, a Asmir i Nermin učenici su Elektrotehničke škole. Nermin je najosjećajniji, mnogo otvoreniji od Asmira u kontaktima s ljudima… Semir voli njemački jezik, a Asmir i Nermin obožavaju matematiku. Omiljeni su u društvu i svi ih znaju po nadimku Braća.
Najstariji Semir, otkrivaju nam u šali članovi lijepe porodice Blažević, majka Medina, otac Halid i najstariji brat Amir, šef je ove tročlane ekipe. On se za sve pita i on se sluša. – Semir je glavni i on šefuje, posebno kada su u pitanju kućni poslovi, koje veoma ozbiljno shvata – slažu se Blaževići te dodaju i da se Semir ponaša zaštitnički prema braći koju jedino on u svakom trenutku razlikuje, čak i onda kad ih ne razlikuje ni rođena majka, koja po nekoliko puta zove jednog, a uporno joj se odaziva onaj drugi. Kada je saznala da nosi trojke, Medininoj sreći nije bilo kraja, a vijest da će, umjesto jedne bebe, dobiti tri, bila je prijatan šok i za oca Halida. Tako je Halid prije devetnaest godina dobio nadimak Majstor. – Bilo je to u šali, zvali su me majstore, majstore. I prepadali malo žene sa mnom. Šalu na stranu, plašio sam se hoće li sve proteći kako treba. I Bogu hvala da jeste – kaže Halid. Ne žale se Sretan je što što su svi na okupu, živi i zdravi, mada bi volio da malo bolje žive. Kaže da se snalaze kako znaju i umiju, a sigurna dobra ubiru iz malog plastenika i dvije krave. Vrijedni su i dobri ljudi i ne žale se da nemaju. Potpomogne ih i Amir, najstariji sin. Blaževići priželjkuju stipendiju za njihove trojke, koji, poput brata Amira, žele upisati i završiti fakultet.
– Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da je riječ o vrlo dobrim učenicima i jedinim trojkama na području Potkozarja – poručuju Blaževići.
Asistent na fakultetu
Osim trojki, Blaževići imaju i 26-godišnjeg sina Amira, koji je završio germanistiku i asistent je na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci.
Mr.Amir Blažević sa majkom
– Na relaciji Banja Luka – Prijedor vozarim godinama. Sada bih mogao živjeti u Banjoj Luci, ali ne želim. Ljepše mi je ovdje sa porodicom, s braćom, na koju sam ponosan i kojima bih volio pomoći da završe fakultet – govori Amir te otkriva da se uskoro namjerava i oženiti.
Autor: M. ZGONJANIN / Avaz
