Pod pokroviteljstvom misije OSCE-a a na poziv vjerskih lidera grada Prijedora na ranijim susretima, u Prijedoru je održan međureligijski susret i debata o međuvjerskom dijalogu.
Skupu održanom u Hotelu Prijedor nazočio je i zamjenik šefa Misije OEBS-a u BiH Aleksandar Čupligin. Čuplgin je prethodno održao i sastanak sa gradonačelnikom Markom Pavićem.
U ime Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine skupu je prisustvovao njegov izvršni sekretar Igor Kožemjakin.
Skupu su se u ime vjerskih zajednica obratili protojerej stavrofor Ranko Miletić u ime Srpske pravoslavne crkve, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Prijedor Husein efendija Velić, župnik prijedorske župe Svetog Josipa velečasni Marko Vidović u ime katoličke crkve te protojerej stavrofor Mihael Stahnek u ime grkokatoličke crkve koja okuplja Ukrajince Prijedora.
U svojim nadahnutim obraćanjima vjerski poglavari su upoznali prisutne o svojim crkvama i zajednicama, hijerarhijskom uređenju, organizaciji na područjima na kojima djeluju kao i odnosima spram drugih zajednica i crkava, posebno odnosima između muslimana i kršćana.
Na skupu je istaknut i rezultat provedenih istraživanja koja su pokazala da su vjerski lideri u Bosni i Hercegovini osobe koje ipak kod običnog građanina živaju najveće povjerenje.
Skupu je prisustvovala i grupa građana Prijedora koji su u naknadnoj debati izrazili svoje zadovljstvo te ukazali na potrebu češćih okupljanja ove vrste u Prijedoru.
Posebno su primjećene diskusije nastavnika prijedorskih srednjih i osnovnih škola koji nerjetko organizuju posjete vjerskim objektima svih vjerskih zajednica u Prijedoru kako bi se mladi upoznali sa različitostima društva u kojem živimo.
Naglašeno je da je odnos među vjerskim liderima prijateljski te da su susreti daleko češći nego što misle građani.
Sudeći prema reakcijama vjerskih lidera i činjenici da je ovo druženje održano na njihov zahtjev bit će da je ovo početak jedne bolje saradnje, intenzivnijeg dijaloga i neke vedrije budućnosti.
A evo šta je na skupu rekao glavni imam Medžlisa IZ Prijedor Husein efendija Velić:
U ime Boga, sveopćeg Dobročinitelja Milostivog, započinjemo svaki posao!
Poštovani, gosti i organizatori kao i kolege predstavnici vjerskih zajednica sviju vas srdačno pozdravljam; dobar dan vam želim i neka je Božiji mir i blagoslov na sve nas!
Čast mi je i zadovoljstvo da mogu uzeti učešće na jednom ovako važnom događaju za naš grad za našu lokalnu zajednicu i da se ispred Medžlisa IZ-e Prijedor i njegovih 16 džemata mogu obratiti.
Medžlis IZ-e Prijedor u svom radu nastoji doprinjeti boljem razumjevanju i povjerenju i šire zajednice u kojoj živimo i u tome se držimo Ustava IZ-e u Bosni i Hercegovini koji je utemeljen na Kur'anu i Sunnetu.
Osnovna misija IZ-e je naređivanje i promovisanje dobra, a odvraćanje i suzbijanje zla.
Uzvišeni Bog je u Kur'anu objavio: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji” (Al-Hugurat,13.)
Iz ovog ajeta, jasno se vidi da je Božija volja da razdjeli ljude na narode i plemena ali to nikako ne znači da je neko pleme superiodnije nad drugim plemenom ili neki narod da je ugledniji od drugog naroda, već kod Boga su najugledniji oni koji su najbogobojazniji, odnosno oni koji su svjesni da ih Bog vidi pa zbog toga ne čine grijehe i kriminalne radnje. Razlog podjele na narode i plemena je međusobno upoznavanje, a nikako sukobljavanje, nerazumjevanje i nepovjerenje.
Uzvišeni Bog je ljudima slao i poslanike (ili po Bibliji proroke) koji su ljudima govorili šta je dobro a šta zlo i upućivali su na dobro a odvraćali od zla. A posljednji Božiji poslanik Muhammed, neka je Božiji mir i blagoslov na njega, poslan je sa posebnim zadatkom da usavrši moral kod ljudi, da u savrši plemenitost i lijepo ponašanje. Naravno, u Mekki 610.godine vladala su klasna društva i ljudi su imali onakav ugled iz kakvog i kojeg plemena dolaze i Muhammedu, a.s., je bilo teško vršiti svoju misiju. A prvi muslimani su bivani mučeni maltretirani i progonjeni.
Muhammed, a.s., jednu grupu muslimana šalje u Abesiniju današnju Etiopiju kod kršćanskog kralja Negusa da tamo zatraže utočište. Kada su za to mnogobošci čuli poslali su dvojicu uhoda da odu kralju i da ga nagovore da ih ne prime da su oni izdajice svog naroda. Međutim kralj je htio čuti i drugu stranu pa im je upitao kakva je to vjera? Odgovorili su: Mi smo Kralju bili neuk narod vjerovali smo u kipove, jeli meso uginulih životinja, tlačili slabije, bili nemoralni, uznemiravali komšije, kidali rodbinske veze. Živjeli smo tako dok nam Bog nije poslao Poslanika i rekao nam da je to zabranjeno. – Imate li nešto što vam je došlo od Kur'ana imamo i počeli su učiti početak sure Merjem koja govori o Isau (isusu) i njegovoj majci Merjemi (Mariji). Kralj je pomno slušao pognute glave a kada su završili mogli su vidjeti suze kako liju niz njegovo lice, podiže glavu priđe im i reče: Ovo i ono što je došlo Isusu bez sumnje potječe iz istog izvora. Budite slobodni u mojoj zemlji, ko vas uvrijedi bit će kažnjen. A ona dvojica uhoda vratiše se u Mekku ne obavljena posla. Neki muslimani su ostali u Abesiniji sve do Poslanikovog preseljenja u Medinu (do Hidžre).
Dakle, dobar kršćanin i dobar musliman nikad neće nanijeti zlo jedan drugom u onome što im je zajedničko trebaju da se pomažu a razlike trebaju da se poštuju i uvažavaju.
Uzvišeni Bog je rekao: „I svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: „Mi smo kršćani!“ to zato što među njima ima svećenika i monah i što se oni ne ohole“ (Sura El-Maide,82.)
A kada su muslimani preselili u Medinu i kada je formirana islamska zajednica, Poslanik je i dalje izgrađivao moral i plemenitost kod ljudi. S obzirom da su u Medini pored muslimana živjeli jevreji i kršćani, Božiji Poslanik je nastojao da izgradi mir, sreću, sigurnost svim ljudima bez obzira na porjeklo, rasu, imovinu ili boju kože, vjeru.
Želeći da tolerancija-međusobno uvažavanje zaživi među ljudima oblikovao je i povelju koja je poznata kao Medinska povelja. Neke odredbe te povelje su:
- Nemuslimani i muslimani žive zajedno i imaju svoje vjere, imovinu i svoju slobodu
- Slobodno mogu poslovati i muslimani i nemuslimani
- Dužni su zajedno braniti svoju slobodu
- Mogu se dogovarati samo na osnovu dobročinstva
- Ovaj ugovor ne štiti nasilnika niti griješnika.
Ovo su trajne i univerzalne poruke za svako mjesto i svako vrijeme pa tako i za ovo naše multietničko i multi vjersko mjesto. Rekli smo na početku da je volja Svemogućeg da ljudi budu različiti ali u tome se ogleda ljepota stvaranja, dakle ljepota je u različitostima. Ljepota raznolikosti među ljudima je kao ljepota duginih boja. Svaka dugina boja je posebna i svaki narod je poseban i jedinstven. Ljudi nisu u prednosti jedni nad drugima po boji svoje kože, jezika, kulture, imena već zbog svoje bogobojaznosti, dobrote, plemenitosti, čestitosti, radinosti…
Naša zemlja i naš grad je bogat raznolikostima vjera naroda kultura i običaja, to je bašča prepuna raznovrsnog cvijeća, ovdje su se stoljećima izgrađivali dobri komšijski odnosi uvažavajući različitost vjere kulture i običaja i bez obzira na teška iskušenja nalazila se snaga da se gradi zajednička budućnost za nove generacije.
Baš zbog toga treba biti ponosan na ovaj grad ovu zemlju i na raznolikost u njoj. Treba činiti i podsticati na dobro, a uzvišeni Bog je taj koji će suditi za postupke svake osobe.