Autor: Harun Rovčanin

Na suđenju trojici bivših policajaca za zločine počinjene u Prijedoru, svjedok Odbrane Zorana Babića se prisjetio kako su na putu od “Omarske” ka “Manjači” neki zatvorenici izvedeni, nakon čega se nisu vratili u autobuse.

Svjedok O2-1 je ispričao da je bio u “Omarskoj” do početka augusta 1992., kada je s drugim zarobljenicima uveden u autobuse, koji su ih, kako je kasnije shvatio, odvezli u “Manjaču”. Tokom puta, kako je kazao, zatvorenici su premlaćivani.

Kolona sa autobusima, prisjetio se svjedok, usred noći se zaustavila u blizini jedne šumice, tada su počela prozivanja i ljudi su krenuli izlaziti, a među njima su bili Dedo Crnalić i Babić zvani Đuzin.

“Kada je Đuzin prozvan, došao je ispred autobusa u kojem sam bio. Čuo sam da je rekao: ‘Što mene, kume?’, a preuzeo ga je Grabež, kojeg sam prepoznao po glasu i koji mu je rekao: ‘Vidjet ćeš ti ko je hamal’, nakon čega ga je odveo u šumicu”, izjavio je svjedok i pojasnio da je Grabeža dobro poznavao.

Prema svjedoku O2-1, Đuzin i Grabež sami su krenuli prema šumici, a Grabež se sam vratio nakon 10 do 15 minuta i odložio je nešto što je svjedoka asociralo na nož.

“U autobusima nismo smjeli da gledamo, a Dedu Crnalića sam otpratio do vrata i neko mu je na ramena stavio kaput. U autobus se nije vratio”, dodao je svjedok i naglasio da je po dolasku pred “Manjaču” od drugih čuo da su Dedo i Đuzin ubijeni.

Za optuženog Babića je kazao kako je od drugih iz autobusa čuo da je on bio njihova pratnja tokom prijevoza.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva BiH, svjedok je rekao da ispred “Manjače” nije zapazio da je bilo premlaćivanja, a pojasnio je da je tokom vožnje umro Osman Denić, koji je bio bolestan i koji je premlaćen na pisti u “Omarskoj”.

Babića, Darka Mrđu i Radenka Marinovića, bivše pripadnike Interventnog voda pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, optužnica tereti da su učestvovali u progonu bošnjačkog stanovništva u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske (RS). Na teret su im stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje 1992. godine.

Drugi svjedok Novak Mršić je izjavio da je optuženi Marinović ranjen 1991. godine, dok je bio u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) u Vukovaru, te je s njegovim roditeljima išao po njega u Beograd, a poslije toga je dugo išao na preglede i rehabilitaciju.

Kako je istakao svjedok, Marinović je hodao uz pomoć štaka, a kasnije je, unatoč stanju u kojem se nalazio, angažovan u dežurstvu u “nekom interventnom vodu rezervne milicije”.

“Dali su mu neki zadatak da ode negdje, ali zbog stanja u kojem se nalazio nije otišao i tad je u rezervnoj miliciji dobio otkaz”, kazao je svjedok.

U korist Odbrane Marinovića svjedočio je i Milan Gavrilović, koji je rekao da se s njim spontano upoznao nakon rata, prije 15-20 godina, kada je čuo da je optuženi radio u miliciji. Za Gavrilovića je još kazao da je primjer čovjeka u Prijedoru i da je trener džudo kluba.

Gavrilovića je Državni sud pravosnažno oslobodio krivnje za zločine počinjene u Prijedoru, odnosno da je ponižavajuće postupao prema zatvorenicima prilikom obezbjeđivanja transporta iz logora “Omarska” na “Manjaču”.

Nastavak suđenja je 25. maja.

 

detektor.ba