U nedjelju, 6. augusta 2017. godine, bit će obilježena 25. godišnjice logora smrti Omarska. Na taj dan, prije 25 godina svijet je zahvaljujući novinarima ITN-a i Guardiana prvi put imao priliku vidjeti izmučena tijela logoraša.Organizatori skupa su Regionalni savez udruženja logoraša regije Banja Luka, Udruženje logoraša “Prijedor 92” i Udruženje logoraša “Kozarac” uz podršku Saveza logoraša u BiH, a suorganizatori su Udruženje “Sedra” Holandija i Udruženje Prijedorčanki “Izvor”.Uoči obilježavanja 25. godišnjice logora smrti Omarska u kojem je život izgubilo 700 ljudi, a na hiljade je zvjerski mučeno, za INS govori Satko Mujagić, čovjek koji je preživio dva koncentraciona logora u prijedorskom kraju. Omarsku i Manjaču.
Satko Mujagic danas
– Logor Omarska je eho Auschwitza i kao takav već je ušao u historiju. Žalosno je da, uprkos obećanju Mittala od 1. decembra 2005. godine na pres-konferenciji u Banjoj Luci, da će u Bijeloj kući biti izgrađen memorijalni centar koji bi firma finansirala, Omarska još nije obilježena. Ove 2017. godine nove vlasti Prijedora su u nekoliko navrata pokazale jedan novi pristup suočavanju s proslošću. Ovdje mislim na otkazivanje sjednice Skupštine grada Prijedor zbog “Dana bijelih traka”, na minut šutnje prije početka sjednice 19. jula, i sam dolazak gradonačelnika Milenka Đakovića, koji je tom prilikom stao u saf tokom dženaze – kazao je Mujagić.
Dodaje da su “ovo su mali, ali veoma važni pomaci ka pravom suživotu i normalizaciji odnosa u Prijedoru, pa i šire”.
– Svako ko imalo poznaje situaciju u ovom gradu, a želi napredak svim građanima Bosne i Hercegovine, mora pozdraviti ove male, ali bitne korake. S druge strane, šteta je što vlasti u Prijedoru nisu nastavile ovaj pristup i dozvolile postavljanje spomen-ploče na Bijeloj kući u Omarskoj. Iskreno se nadam da će i to ubrzo biti učinjeno, da Prijedor bude dobar primjer i za ostale općine u našoj zemlji, tako da se mjesta stradanja obilježe, kako u Prijedoru, tako i u logorima Čelebići, Dretelj, Heliodrom i drugi – govori Mujagić.
Mlade generacije, nastavlja Mujagić, moraju učiti iz grešaka koje su učinjene devedesetih godina prošlog stoljeća.
– Zločini moraju biti opomena svima, a mjesta stradanja biti posjećivana. Pravi suživot će početi kada svako počne obilježavati mjesta stradanja “onih drugih”. To je dužnost nas preživjelih da pazimo da se devedesete nikad ne ponove. Kako prema nevinim žrtvama na svim stranama, tako prema novim pokoljenjima. Bosna i Hercegovina ima perspektivu, prirodne resurse, pametne, mlade ljude, međutim, nacionalizam koji se vuče od 1990. godine na ovamo koči prosperitet za sve – navodi on.
Pomirenje među građanima BiH se već desilo, smatra Mujagić.
– Ljudi se međusobno žene i udaju, sarađuju, dolaze na vjerske praznike i sve manje ljudi postavlja pitanje porijekla sagovornika. Međutim, taj proces koji je trenutno individualan, mora biti vođen i odozgo nadole. Čović treba da dolazi u Heliodrom, Dodik u Omarsku, Izetbegović u Čelebiće. Do tada, ganjat ćemo jedni druge i pričati kako se ne može zajedno, a može i mora. Bosna je preživjela i Rimljane i Turke i Austrijance i NDH i plan Cvetković – Maček iz 1939, i plan Tuđman – Milošević iz 1991, preživjet će i ovo. Pitanje je samo kada. A to kada se desi, građani BiH će se vraćati u našu zemlju, umjesto da iz nje bježe. Mjesta ima za sve, a nigdje nije tako lijepo kao kod svoje kuće – zaključio je Mujagić.
Faktor.ba
