Oktobar je Međunarodni mjesec borbe protiv raka dojke. Obilјežava se sa cilјem podizanja svijesti o značaju prevencije i ranog otkrivanja raka, te pružanja podrške obolјelima. Tim povodom razgovarali smo sa Mirsadom Kandžić iz Prijedora, kojoj je rak dojke otkriven prije šest godina. Za „Kozarski vjesnik“ priča da je sve počelo preventivnim pregledom 2019. godine.
“Otišla sam na preventivni pregled – ultrazvuk, s obzirom da je meni tad bilo 45 godina, međutim, lјekar je posumnjao na nešto i onda sam naravno krenula dalјe u istragu, šta se dešava, šta mi tijelo govori. Došla sam do mamografije. Nije tada potvrđena dijagnoza, ali mi je pokazala da moram na operaciju. Nažalost, u Prijedoru nisam mogla to obaviti, nego u Centru za dojku u Banjaluci, gdje sam u martu 2020. godine operisana. U aprilu dobijam dijagnozu – karcinom. Dalјi nastavak borbe kreće kod onkološkog lјekara. S obzirom da se društvo borilo sa virusom korona, sve se odvijalo otežano, ali borba nije stala. Nažalost, rak je bolest današnjice, nije više tabu tema”, ističe ona.
Dodaje da je operisana na Univerzitetsko-kliničkom centru Banjaluka. “Imala sam ‘poštednu’ operaciju. Svaki put kad lјekari mogu odstraniti samo to što nije u redu, oni se baziraju da to odstrane. Da li će to biti pola ili samo djelić, uvijek idu na to da nama ostane ono što je prirodno naše, a ako ne može, onda rade kompletno odstranjivanje. Bilo je teško proći kroz zdravstveni sistem tada s obzirom na koronu. Nažalost, mi smo više puta van bolnice čekali sestru da dođe, da nam podijeli terapije kad je vrijeme za to, jer nismo mogli ući zbog drugih bolesnika, a prevenstveno zbog sebe. Znači, dosta toga se obavlјalo baš teško u tom periodu”, priča ona.
Dodaje da je pored fizičke vodila i psihičku borbu. “Psihički sam jako teško to podnosila, bilo je uspona, padova, plača… Svi mi sebi postavlјamo pitanje: “Zašto ja?”, ali onda sam sebi nešto rekla: “Da, ali zašto dijete, koje je tek juče rođeno”. Ono najvažnije u ovoj bolesti je upravo psihološka podrška. Imala sam je od porodice i nekoliko prijatelјa koji su mi bili vijatar u leđa, da idem dalјe, da se borim, da ne posustajem, jer niko od nas ne zna šta će dočekati u toku dana, a tek sutra”, ističe ona.
Navodi da je njeno zdravstveno stanje sada dobro. “Nakon operacije imala sam osam hemoterapija i 30 zračenja, s tim da još uvijek pijem tablete kao zaštitu i primala sam pet i po godina zaštitne injekcije na svaka tri mjeseca. Hvala Bogu, metastaza nema. Dobro se osjećam, radim posao koji volim i pomažem lјudima”, priča ona.
U aprilu ove godine Mirsada je dobila posao kroz projekat Udruženja građana “Don” – pomoć i njega u kući, odnosno pomaže starijim lјudima na njihovim kućnim adresama.
“Ima mnogo starijih kojima niko ne otvori vrata osim nas. I njima treba upravo ta psihološka podrška, kao svima nama, treba da osjete da nisu sami, da šetamo, da razgovaramo… Ne moramo samo o bolesti pričati, nego da znaju da je neko tu uz njih, za njih”, navodi ona.
Mirsada je jedna od polaznika Projekta ‘Stručno obrazovanje i obuka za ekonomsko osnaživanje žena“, koji sprovode Ujedinjene nacije u BiH. Krajem oktobra dobiće sertifikat da je obučena za posao njegovatelјice.
Ističe da ju je sve ono što je proživjela još više podstaklo da pomaže drugima. Tako je prije dvije godine organizovala i akciju uređenja Onkološkog odjela prijedorske Bolnice “Doktor Mladen Stojanović”.
“Nažalost taj Onkološki odjel, dnevna bolnica onkologije, gdje mi svakodnevno primamo terapije, bio je u jako lošem stanju. Došla sam na ideju da pokrenem humanitarnu akciju. Međutim, kao pojedinac, pošto me lјudi naravno ne poznaju, možda nisam na samom početku uspjela to tako naglas reći, ali kada sam formirala Upravni odbor, zaokružila ozbilјno tu priču, lјudi su stali uz mene. Zahvalјujući upravo njima, građanima ovog grada koji su se odazvali akciji, veliku stvar smo napravili na Onkološkom odjelјenju.
Pobolјšali smo stanje i uslove da sami pacijenti sad malo drugačije vide kompletnu sliku. Nabavili smo postelјine, jorgane, jastuke, inverter klimu za hlađenje i grijanje, novi umivaonik, usisivač, frižider, televizore… Nabavili smo sedam aparata, koji su potrebni za mjerenje hemoterapije, jer bolnica nažalost, nije imala nijedan”, kaže Mirsada.
Dodaje da je prošle godine uz pomoć lokalnih proizvođača obezbijedila pakete podrške novoobolјelim pacijentima. “Ove godine sam uspjela uz pomoć organizacije ‘Think Pink–Zajedno smo jedno’ iz Sarajeva koja se bavi osnaživanjem zdravlјa žena, obezbijediti pakete podrške sve i jednoj ženi koja je operisana na hirurgiji prijedorske bolnice”, priča ona.
Navodi da pomoć drugima i nju pokreće i daje snagu, te ističe da je i sama osjetila koliko znači pomoć drugih. “Sama dijagnoza – karcinom jako je teška. Svi mi nju prihvatamo na neki svoj način, a jako se teško nositi sa tim. Najvažnije od svega je psihološka podrška. Može ona biti i od lјekara, psihijatra, psihologa, naravno i s njima sam morala razgovarati u nekom svom periodu života. To bi preporučila i drugima. Oni su lјekari i ne vidim razlog da se neko ustručava da priča s njima. Društvo, prijatelјi, kolege… Jednostavno, život ne staje onog trenutka kad se dobije dijagnoza, nego se kreće u borbu. Tako da želim da poručim i drugima, ko god da nosi tu dijagnozu sa sobom, da se bori koliko je u mogućnosti, da pita za neki savjet, da se informiše. Danas smo dostupni svi, evo i ja za bilo kakav razgovor”, ističe ona.
Poručuje da zbog velikog broja obolјelih i Prijedor treba da ima Udruženje, kako bi podrška borcima protiv opake bolesti bila bolјa. Zaklјučuje da bi kroz Udruženje mogli lakše da se druže, te uz kafu i razgovor podijele svoja iskustva i lakše prebrode teške dane.
Kozarski.com
