Trnopolje, novembar 1992.godine
Pjesmu “Ja sam mali logoraš” je u u fiskulturnoj sali osnovne škole u Trnopolju, u svoj dnevnik čije dijelove još uvjek čuva, 02.11.1992.godine prepisujući od autora kojeg se ne sjeća zapisala Semanić Alma koja je i sama s porodicom bila zatočenik koncentracionog logora Trnopolje sve do 28.11.1992.godine.
JA SAM MALI LOGORAŠ
Ja sam mali logoras
ime mi je Hasan
kako mi je ovdje
bicu sasvim jasan
Na betonu spavam
to je muka ljuta
okreccem se nocu
po stotinu puta.
Beton na kom spavam
toliko je hladan
ujutro se budim
ozebo i gladan
Sanjam snite kruha
namazane putrom
i ustajem pospan
sa sumornim jutrom
Trazim lazne snite
nemogu ih naci
pomozite ljudi
nemogu se snaci
Penny Marshall s djecom u Trnopolju 5.avgusta 1992.godine u logorskoj ambulanti
Trnopoljski dani
dugi su ko ljeta
cigareta ovdje
glavna je moneta
Sest cigara vrijedi
polovinu kruha
koliko bi vrijedila
kokosija juha
Doveli su ovdje
sve nevine ljude
ostajem sa njima
pa kako mi bude
Na stotine litara
donosim im vode
brojim teske dane
i cekam slobode
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.