Danas smo je zatekli pored jame Hrastova Glavica u sanskom selu Podvidača. Došla je proučiti Ja-sin pred duše ubijenih šehida Prijedora.
Radi to desetljećima i tako nas uči da čuvamo kultura sjećanja. Iz ove starice, rođene 1941. godine ne izbija mržnja, nego ogromna doza sabura i želja da se na boljem svijetu sretne sa sinom Mevludinom i 47 članova porodice ubijenim ljeta 1992. godine u Prijedoru. Iako joj je zdravlje narušeno, redovno obilazi brojne lokalitete na kojima su ubijani njeni rođaci, komšije i prijatelji.
Poštovana Derviša da te dragi Bog nagradi na oba svijeta i da i naredne godine dođemo do jame Hrastova Glavica u koju su nakon streljana bačena tijela 124 prijedorska logoraša. Ponos i sabur ove majke jači je od ogromnog bola koji je prati 33 godine.
Senudin Safić /MojPrijedor.com
