Jusuf Bešić je na samom početku devet decenije života. Svakodnevno ga možete sresti u najljepšoj , maloj čaršiji na svijetu i redovno na utakmicama FK Bratstvo Kozarac.
Postoji još jedno mjesto koje gotovo, svakodnevno obilazi. To je Spomen obilježje nevino ubijenim mještanima regije Kozarac. Već 33 godine nosi tešku ranu. Na srcu je ogromna rana i nikada neće zacijeliti.
Ubili su mu sina Aliju, mirnog automehaničara koji mrava zgazio nije, a imao je samo 21 godinu. Ne samo da se ne zna koje ubio Jusufovog sina, nego mu ni kosti nije pronašao. Ljeta 1992. godine u Prijedoru se ubijalo bez milosti.
Alija Bešić je među, oko 500 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti koji još uvijek nisu pronađeni i ekshumirani.
Podsjećamo da je u knjizi „Ni krivi ni dužni“ Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, registrovano 3.176 ubijenih Prijedorčana nesrpske nacionalnosti. O zločinu govori i 102 djece i 256 žena. Velika je to mrlja na obrazu Prijedora.
Stalni pokušaji prekrajanja historije i veličanja onih koji su omogućili ili direktno sudjelovali u ubijanju, mučenju, silovanju, prikrivanju posmrtnih ostatka ubijenih Bošnjaka i Hrvata Prijedora, govore da suočavanje s prošlošću ne stanuje u ovom gradu.
Senudin Safić /MojPrijedor.com
