Svaki Bajram u Prijedoru obavezno mu vrati sjećanje na siromašno djetinjstvo bez roditelja u kojem su sasvim obične želje poput farmerki, izlaska s djevojkom, patika… bile daleke i neostvarive. Halalkić pomaže svima onima kojima je njegova pomoć potrebna. Djevojčici iz Srebrenika dao je za operaciju 26.000 eura, drugoj djevojčici njegovih 4.000 eura vratilo je vid…
– Čovjek za to mora imati i srce i dušu. Kao dječak nisam imao sretno djetinjstvo, nisam rođen u bogatoj familiji, tako da znam šta znači kad nemaš nešto što imaju tvoji vršnjaci. Otud, vjerovatno, i neka moja moralna obaveza da pomognem da i ti siromasi dobiju ono što žele. I pri tome me ne vode nikakve želje da se iskazujem. Čak suprotno, to mi ponekad i smeta – kaže Halalkić.
– Ne mogu ja o tom da sudim niti da “ispravljam krivu Drinu”. Pomagat ću, naravno, i dalje, ali ubuduće preko Crvenog križa, “Merhameta”… Najviše želim pomoći mladima da mogu da se školuju, liječe… – kaže Halalkić, bogat čovjek i po mnogočlanoj porodici, kojem je sudbina podarila petero djece i sedmero unučadi.
Ima 67 radnika
Halalkić se u Švedsku s koferom zaputio davnih sedamdesetih. Danas u Geteborgu ima preduzeće koje zapošljava 67 radnika, s godišnjim prometom od desetak miliona eura. Ipak osjeća veliku nostalgiju.
– Nije problem vratiti se. No, čovjek bi se htio vratiti u ono bivše vrijeme kad smo svi bili jedno, kad smo fudbal igrali zajedno, zajedno ašikovali, družili se, radili, poštivali Bajram, Uskrs, Božić… Ovaj kraj je dio mog srca i dio mene i zato sam tako i vezan za njega – kaže Halalkić. (Avaz)
Poklon ključ Čaršijske džamije
Čaršijska džamija u Prijedoru, Foto: Alvin Harambašić
Prije samog klanjanja Bajram namaza u Čaršijskoj džamiji u Prijedoru uručen je poklon ključ Čaršijske džamije najvećem vakifu čaršijske džamije, našem džematliji Sulji Halalkiću.
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.