Besima Kahrimanovic

Besima Kahrimanovic

Petnaest godina nakon pocetka povratka, borbe za svoje mjesto na svojoj rodnoj grudi, hladne zimske noci u prijedorskom kraju sve ucinu besmislenim. Zima se ove godine opet nekako oduljila. Na Mataruskom Brdu raje sve manje.
Sunce jedva docekasmo.

Posljednja sedmica je bila bas radna. Mrzovoljno smo gledali na svaki oblak. I onako se previse nadvio nad nas onako crn i tezak.
Pretproslog ponedjeljka u prolazu ugledah Nusku i Besku. Ja i Nuska onako potroseni razmjenjivali smo iskustva sa sedativima. Na kraju smo zakljucili da smo eksperti. Lupali smo bez veze i od sve nase muke pravili humor, najcrnji moguci. Beska nas je nijemo posmatrala. Iako umorna smijala se i tjerala samu sebe da ustane. Nije joj se islo kuci. Pred rastanak smo zakljucili da sve troje podjednako mrzimo ponedjeljak.

Gledao sam je kao i uvjek s osjecajem grize savjesti jer stalno osjecam da se njoj a posebno njenoj rahmetli majci nikada nisam ni zahvalio kako treba. I ne mogu vjerovati da eto nakon svih tih godina sjedi s nama u svojoj uniformi Poreske uprave, koja joj tako dobro stoji..

Bilo je vruce tog cetvrtka 23.jula 1992.godine. Nakon carakovskog uzasa iz kojeg smo sasvim slucajno izisli zivi, ja i moj petnaestogodisnji brat zavrsismo u Trnopolju. U tim momentima on mi je bio sve. Odmah sam saznao da je babo ubijen. Poslije smo culi da su u Carakovu ubijene neke zene i djeca pa smo pretpostavljali da smo izgubili i mamu i sestre. Izbezumljeni i gladni, tumarali smo logorom. Najednom me je uhvatila necija ruka. Zenu do tada nikada nisam vidio. I sama uzasnuta i izbezumljena posmatrala nas je satima, a da mi to nismo ni primjecivali i odlucila da nas sakrije. Hranila nas je i krila sve dok se u logoru nisu pojavile, hvala Bogu zive i mama i sestre.
Da, bila je to nasa Beska…

Jucer sam bio nikakav. Naidju tako oni moji dani kad i do podne i od podne mrzim samog sebe a svijet nikad. Nije svijet nista kriv. Prelijep je zivot al hajde de. Insan ko insan. I ne znamo sta je, dok ne zaglavimo.
Opet ponedjeljak…

Nakon posla na vrat mi se popese neki Talijani. Nije mi jasno kako s samo mogli doci onako neinformisani. Sasvim slucajno odvedoh ih upravo u Trnoplje. Nije mi nikada jasno kako ne shvataju da mi nimalo nije lako po ko zna koji put ponoviti jednu te istu pricu i vratiti se u najgore dane mog zivota i pri tom opet sve prozivjeti.

Gnjavili smo se tri sata i na kraju sam ih natjerao da me vrate u Prijedor. Nisam vise mogao.

I na to sve zazvoni telefon. Nuska jadna, sva izbezumljena i teskim tonom mi je uzaludno pokusavala da nesto saopsti. Logorske traume kod svih sve vise uzimaju maha tako da sam i navikao da ne reagujem na prvu jer nam i najmanje sitnice djeluju katastrofalno.

Uspio sam razumiti ”Beska” i ”kamion”…

Mjesto nesrece

Mjesto nesrece

A onda se okrenuo svijet oko mene. Isli smo u susret koloni nastaloj nakon teske nesrece. Ispred mene strasan prizor. Prepoznao sam auto i javio kratko Nuski sta sam od okupljenog svijeta u tih dvije minute uspio saznati. Ni kriva ni duzna, vracajuci se s posla nasa Beska nadomak svoje Carsije, kojoj je toliko dala dozivljava tesku saobracajnu nesrecu. I u momentima dok trazim nacina da napisem par recenica posvecenih njoj, ona lezi nepomicno u banjaluckoj klinici i ceka milost Bozju.

I nek me jede griza savjest. Nikada joj nisam rekao ”hvala”. Nisam ni stigao jer i nismo htjeli o tome pricati. Prekratki su i rijetki bili susreti uz kahvu da bi ih kvarili sjecanjima iz bliske proslosti u kojoj kako izgleda zivimo do zadnjeg otkucaja nasih srca. A zivot ko zivot. Nekoga vala gazi. Nasu Besku i previse. No jaka je nasa Beska. Izdrzat ce ona i ovo i iz ove bitke izici kao pobjednik. Bog I onako samo najbolje medju nama najvise I izlaze kusnji…

Darujmo krv za nasu Besku

Darujmo krv za nasu Besku

P.S.:

Dragi prijatelji, nasoj Beski je potrebna pomoc svih vas koji ste spremni da darujete krv .
Besimina krvna grupa je nulta pozitivna grupa mada je doktorica danas rekla da krvna grupa ne igra ulogu vec da je plazma bitna. Kcerka Irma ce sutra od 08.00 sati biti u bolnici na Urijama da pomogne darivaocima da pronadju odjel transfuzije..

Takodje u Banjaluci je moguce dati krv isto tako u odijelu za transfuziju..

Sudbin Music