Trnopolje, novembar 1992.godine

Pjesmu “Ja sam mali logoraš” je u u fiskulturnoj sali osnovne škole u Trnopolju, u svoj dnevnik čije dijelove još uvjek čuva, 02.11.1992.godine prepisujući od autora kojeg se ne sjeća zapisala Semanić Alma koja je i sama s porodicom bila zatočenik koncentracionog logora Trnopolje sve do 28.11.1992.godine.

JA SAM MALI LOGORAŠ

Ja sam mali logoras

ime mi je Hasan

kako mi je ovdje

bicu sasvim jasan

Na betonu spavam

to je muka ljuta

okreccem se nocu

po stotinu puta.

Beton na kom spavam

toliko je hladan

ujutro se budim

ozebo i gladan

Sanjam snite kruha

namazane putrom

i ustajem pospan

sa sumornim jutrom

Trazim lazne snite

nemogu ih naci

pomozite ljudi

nemogu se snaci

20130226_1443869805_penny_u_trnopolju

Penny Marshall s djecom u Trnopolju 5.avgusta 1992.godine u logorskoj ambulanti

Trnopoljski dani

dugi su ko ljeta

cigareta ovdje

glavna je moneta

Sest cigara vrijedi

polovinu kruha

koliko bi vrijedila

kokosija juha

Doveli su ovdje

sve nevine ljude

ostajem sa njima

pa kako mi bude

Na stotine litara

donosim im vode

brojim teske dane

i cekam slobode