Svjedok Državnog tužilaštva je ispričao kako ga je tukao optuženi Ljubiša Četić, kojeg je vidio i da puca u selu Zecovi (općina Prijedor).
Zarif Bačić je posvjedočio da je 23. jula 1992. godine vojska naredila njemu i još nekim osobama da idu prema mesnici Šabana Redžića u selu. Idući u tom pravcu, kako je dodao, vidio je mrtve ljude kod kuće Šefika Džananovića.
Bačić je kazao da je kod mesnice vidio transporter, iz kojeg je izašao Ljubiša Četić, kojeg je poznavao jer su “zajedno bili u rezervi”. Naveo je da ga je Četić postrojio s drugim civilima i da ih je tukao palicom po nogama.
“Udario mi je oca isto palicom. Udario me po nogama palicom”, rekao je Bačić.
Četić je grupi od 45 do 50 civila naredio da idu pod most, gdje ih je postrojio s rukama iza glave i licem prema zidu. Tu ih je ispitivao.
“On me je poslije udario kundakom u vilicu. Bila mi se vilica preokrenula”, izjavio je Bačić, dodavši da ga je udario i nogom te mu stavio cijev na čelo. Istakao je da je trpio jake bolove.
Svjedok je kazao da je Četić prozivao osobe imenom i prezimenom da izađu i da je pucao. Prema Bačiću, izvedeno je sedam-osam osoba. On je naglasio da je vidio Četića da puca, kao i da je pucano s mosta. Na pitanje Sudskog vijeća kako je to mogao vidjeti ako je bio okrenut prema zidu, svjedok je odgovorio da je bio “treći po redu i da je slučajno bacio oko”.
Bačić je rekao da je sa Četićem bio još jedan vojnik kojeg ne poznaje.
Svjedok je dodao da im je Četić naredio da idu u autobuse, nakon čega je svjedok odvezen u Keraterm. Prilikom odlaska Bačić je, kako je kazao, vidio mrtva tijela.
U optužnici je navedeno da je Ljubiša Četić mučio Zarifa Bačića i ubio osam civila u Zecovima 23. jula 1992. godine.
Četiću se sudi sa Dušanom Milunićem, Radomirom Stojnićem, Radovanom Četićem, Duškom Zorićem, Zoranom Stojnićem, Željkom Grbićem, Ilijom Zorićem, Zoranom Milunićem, Boškom Grujičićem, Radetom i Urošem Grujčićem, Zdravkom Antonićem i Rajkom Gnjatovićem, optuženima za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Odbrana Ljubiše Četića je rekla da jedini dokaz koje je Tužilaštvo imalo protiv optuženog jeste izjava ovog svjedoka, koju “svjedok nikad nije potpisao”. Nakon toga je svjedoku predočena izjava i on je potvrdio da je potpis njegov. Odbrana je ustvrdila i da svjedok nije govorio istinu kada je spominjao optuženog.
Svjedoku da je Odbrana sugerisala da se sa Ćetićem upoznao kada je pokušao “odnijeti municiju”, što je svjedok negirao.
Na pitanje Sudskog vijeća da li je vidio kako je ubijen Almir Omanović, svjedok je odgovorio: “Ja sam vidio kad je uronjen u vodu i Ljubiša je tražio, čini mi se, snajper.” Dodao je da nije ništa više vidio.
Suđenje će se nastaviti 4. novembra.
Detektor.ba
