Prije dvije godine objavili smo priču o mladom fudbaleru Sandinu Avdiću rođenom početkom rata u prijedorskoj bolnici, 3.maja 1992.godine. Sandin je sin nekadašnjeg golmana Nezira Avdića i njegove supruge Mirsade Porčić, koja je nažalost preminula 2010.godine u Holandiji gdje su Avdići nakon progona pronašli svoje utočište.

Avdići su teško prebrodili gubitak Mirsade. Sandin je utjehu našao u fudbalu koji mu je opsesija još od malih nogu. Prerani odlazak majke bio mu je, kako nam i sam kaže, najveća motivacija da uloži dodatni napor kako bi postao još bolji igrač ali i čovjek, čuvajući uspomene na nju i sve ono što je učinila za njega tokom svog prekratkog života.

U mlađim godinama a na ponos babe Nezira zaigrao je za Feyenoord Rotterdam. Kao desetogodišnjak slomio je zglob i ta ozljeda ga je mučila godinama. Nakon uspješnog oporavka nastavio je svoju fudbalsku karijeru u nižerangiranom SVV-u, da bi zatim potpisao ugovor za Leonidas koji je trećeligaški klub iz regije Rotterdam što uopšte nije bilo zanemarivo. Odlican je vezni igrač. Pred njim su ponovo otvorena vrata za dalji napredak i uspon u karijeri.

Nakon našeg posljednjeg razgovora sa Sandinom protekle su dvije godine tokom kojih je za njegov fudbalski talent interesovanje pokazalo mnogo holandskikh lubova. U kratkom periodu od šest mjeseci koliko je trajao ugovor u Leonidasu, Sandin je kaže nam odlučio pokazati svoj maksimum.

”Imao sam nekakav dobar osjećaj da ce me klubovi upratiti u toj ligi. Nakon par odigranih utakmica odmah se javilo nekoliko klubova. To mi je definitivno bila potvrda kvaliteta i nagrada za uloženi trud.” priča nam Sandin

Kaže nam kako je shvatio da peta liga nije njegov plafon te da ja možeu mnogo bolje. Nakon nekoliko razgovora ipak se odlucio da potpise za vv Capelle u četvrtoj ligi. Kaže nam da mu je najveća potpora u karijeri njegov babo Nezir.

”Sve i jedan razgovor sa klubovima obavim sa babom. Njegove savjete uvijek poslušam i zajedno pričamo puno o mogućnostima i uslovima. Na kraju krajeva ja sam taj koji odlučujem, ali njegovo misljenje mi dosta znaci.” ističe Sandin.

Tako je bilo, kaže nam i na razgovoru sa Capellama.

”Babo mi je rekao da je ovo opet malo veci ‘zalogaj’ i da trebam krv propišati da uspijem u tom klubu. I upravu je bio. Na početku sam odmah osjetio da se igra sve na malo viši tempo i da su svi suigrači jako dobri igrači. Hvala Bogu pa sam se uspio izboriti u prvu postavu i danas, od navijaca i uprave osjećam zaista da me cijene i kao igrača i čovjeka. I sa tim se ponosim mnogo.”priča nam Sandin.

Uvjerio se, priča nam, da ukoliko neko želi uspjeh u bilo čemu da samo treba malo više uložiti truda i energije. Kroz smijeh nam ponavlja izreku babe Nezira: ”Treba krv propišati da bi negdje uspio’. ”

Sandinov ugovor sa klubom Capella ističe na ljeto. Trenutno stanje u klubu je, priča nam, malo nestabilno zbog loših rezultata i finansijskih problema.Sandin nam kaže da je razmišljajući o budućnosti, u razgovoru sa babom zaključio da je promašio samo tri utakmice u periodu od godinu i po dana te da može zaključiti da je u igrajući u Capellama i u 4. Ligi ostavio jedan dobar utisak. U decembru prosle godine dobio je ponude nekoliko klubova.

”Neki su odmah bili dosta konkretni dok su drugi samo pokazali interesovanje za mene. To je za mene bila opet neka potvrda da sam se zaista pokazao kao dobar igrač i da sam zaista primjećen. U periodu između decembra i marta imao sam dosta razgovora sa klubovima iz 2,3 i 4 lige. Mnogi igrači donesu prebrze odluke pa naprave grešku. Potpišu neki ugovor samo što je u pitanju jak klub, bez nekih dodatnih informacija o tome kakav plan imaju sa njim itd. Za mene je vrlo bitno šta klub želi postići samnom i kakve planove ima, za koju poziciju cu se boriti itd. Hvala Bogu pa sam imam dosta izbora i babu sa sobom tako da sam mogao odlučiti o tome gdje bi meni bilo najbolje.”

Sandin ističe da mu je posebno bitan i taj nekakav unutrašnji osjećaj kada ide na razgovore. Iz svega pobrojanog krajem februara odlučio je potpisati ugovor kod Feyenoord-a.

Sandin skromno naglašava da nije potpisao ugovorom sa velikim Feyenoordom, nego sa njihovom drugom ekipom. Bilo mu je, priča nam, jako zanimljivo čitati poruke prijatelja koji su mislili da je potpisao za prvi tim Feyenoord-a. Njegov ugovor je u jednom trenutku izazvao čitavu pometnju. Iako je u pitanju drugi tim, ni naša redakcija nije bila ništa manje oduševljena.

Sandin nas je zamolio da iskoristi priliku da se zahvali rodbini, prijateljima i fanovima na svim do danas upućenim čestitkama i lijepim porukama podrške.

”To mi zaista mnogo znači . Svaka poruka mi je dodatna motivacija i to mi samo daje još više snage u mojim nastojanjima da budem što bolji” kaže nam Sandin.

Sandin Avdic sa prijateljima na turniru u Rakovcanima.

Sandin do kraja sezone igra u klubu Capella gdje želi da ostavi dobar utisak. Nakon toga planira kratak odmor i posjetu svom Brdu i staroj majki koja živi u Rakovčanima. S obzirom da još uvijek ne zna kad je početak nove sezone u Feyenoord-u, ipak jedva čeka da započne svoju novu sezonu i novu avanturu u novom klubu.

”Vjerujte, jedva čekam da ponovo obučem taj dres, koji sam kao dječak nosio 3 godine igrajući u Feyenoordu. Trenutno sam na završnoj godini svog fakulteta i nadam se da ću do ljeta ako Bog da diplomirati. To mi je trenutno glavni cilj nakon čega se mogu potpuno fokusirati na fudbal. ” kaže nam Sandin.

Prošle godine interesovanja za Sandina pokazivali su i neki naši domaći klubovi u BiH poput Veleža, Mladosti iz Kaknja-Doboj. Na očevu sugestiju da prvo treba da okonča svoje školovanje, Sandin se ipak odlučio da zasad ostane u Holandiji.

”U ugovoru koji sam potpisao u Feyenoord-u, naveo sam da u slucaju da mi se ukaže mogućnost da potpišem profesionalni ugovor u Bosni i Hercegovini da mi Feyenoord neće praviti probleme prelaska. Ako se odlučim da ostanem u Holandiju, potrudit ću se da pokažem svoj maksimum u Feyenoord-u, pa se nadam što većem uspjehu u Holandiji.” zaključuje Sandin.