Sud BiH osudio je Dragomira Soldata, Velemira Đurića i Zorana Babića na po 21 godinu zatvora za zločin u selu Čarakovo kod Prijedora.

ZlocinciSudsko vijeće je utvrdilo da su Zoran Babić, zvani Babin, i Đurić, sa drugim osobama, po naređenju Dragomira Soldata 23. jula 1992. izveli muškarce iz kuća u selu Čarakovo i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali.

Prema riječima predsjedavajuće Sudskog vijeća Mire Smajlović, dva svjedoka su preživjela strijeljanje, te je njihovo svjedočenje pomoglo da se identifikuju optuženi. Ona je kazala kako je svjedok Sead Sušić trenutak strijeljanja ispred džamije opisao detaljno i vjerodostojno.

“Babin je stajao sedam metara udaljen od mene, a Đurić devet metara. Ja sam u trenutku strijeljanja zatvorio oči i čekao da metak prođe. Tada sam mislio na svoju maloljetnu djecu”, citirala je Sušićevo svjedočenje predsjedavajuća sutkinja.

Soldat je bio vojni policajac 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Đurić pripadnik jedinice Centar za obavještavanje, a Babić pripadnik Interventnog voda prijedorske policije.

Babiću, koji je ranije osuđen na 22 godine zatvora za zločin počinjen na Korićanskim stijenama u augustu 1992., izrečena je jedinstvena kazna od 35 godina.

Tokom čitanja presude rečeno je da su žrtve zločina u Čarakovu nesrpski civili, te da su se optuženi prema njima odnosili na ponižavajući način jer su ih odveli pred džamiju, gdje su hladnokrvno ubijeni.

“Nakon što su izveli muškarce iz kuća, optuženi Soldat je naredio da se odvedu pred džamiju na strijeljanje s riječima: ‘Vodite ih pred džamiju, nek se mole Bogu i Aliji’”, kazala je Smajlović.

Nakon što su pucali, prema riječima predsjedavajuće, optuženi Đurić, Babić i jedan nepoznati vojnik su zapalili džamiju, čiji su dijelovi padali po tijelima.

Tijela ubijenih su pronađena ispred džamije, u grobnici Donja Mahala (Čarakovo) i masovnoj grobnici Jakarina Kosa.

Istog dana, 23. jula 1992. godine, kako je rekla Smajlović, optuženi Soldat je sa još dvojicom nepoznatih vojnika iz kuće u Čarakovu izveo Mirzana Mujdžića, te je Soldat naredio vojniku da ga ubije. “Rekao mu je da ga odvede iza kuće, gdje je jedna od tih nepoznatih osoba pucala u Mirzana”, kazala je Smajlović.

Kao otežavajuće okolnosti Sudsko vijeće je cijenilo težinu djela.

“Težina zločina je da je svih devet lica koja su ubijena bilo povezano krvnim srodstvom, i gubitak je višestruk. Čak je bio slučaj da je ubijen stric, otac i sin. Neka tijela su bila u raspadajućem stanju jer su dugo ležala na suncu i to je prouzrokovalo dodatnu bol majkama, suprugama i sestrama koje su ih ukopavale”, rekla je Smajlović.

Babić se nalazi na izdržavanju kazne za zločin počinjen na Korićanskim stijenama, dok su drugoj dvojici produžene mjere zabrane.

Na ovu prvostepenu presudu dozvoljena je žalba.

 Prvostepeno osuđeni za ratni zločin nisu zadržani u pritvoru iako su izrečene relativno velike kazne. Još jedna odluka Suda Bosne i Hercegovine koja unosi nemir među članove porodica ubijenih, preživjele svjedoke ali i sve druge Prijedorčane.
Nije nimalo ugodno boraviti u Prijedoru uz spoznaju da su ubojice ovakvog kova na slobodi u istom gradu, za web portal MojPrijedor.com rekao je Edin Ramulić iz Udruženja Prijedorčanki “Izvor”.

Justice report/MojPrijedor.com