Mislim da mnogi Prijedorčani imaju pozitivan stav prema Islamskoj zajednici, jer svi projekti koje je ovdje realizovala Islamska zajednica teže zajedništvu i dobrobiti svih ljudi ovog grada.
Jasmin Bapić je prije nekoliko dana napunio 37 godina. Profesor je u Elektrotehničkoj školi u Prijedoru, gdje je nekoliko godina proglašavan najboljim profesorom. U Prijedoru živi već 12 godina i ne razmišlja o tome da napusti taj grad.
– Davno, davno sam ja čuo za Prijedor. Međutim posle završenog fakulteta ja sam dvije godine radio u Bosanskoj Krupi u gimnaziji i nisam imao stalno zaposlenje. A onda sam na internetu našao konkurs u mojoj današnjoj školi, gdje traže profesora matematike na neodređeno radno vrijeme. Prijavio se na konkurs, došao na intervju. Da budem iskren, tražio sam školu po gradu, jer nisam znao gdje se nalazi. Tog dana predveče, javili su mi da sam primljen na radno mjesto na koje sam konkurisao. Ja sam iz Bosanske Otoke. Moji žive u Otoci i oni su imali želju da ja nađem posao negdje blizu kući. Da budem blizu i njima i da tu gradim nekakvu budućnost. Međutim, nije bilo radnih mjesta za moju struku. Isprva su bili skeptični kako će to izgledati, izgledalo je to kao neko privremeno rješenje dok se ne pojavi radno mjesto bliže kući. Ali meni je lijepo tu i ja sam zadovoljan u Prijedoru. To je jako lijep grad, s jako puno prirodnih ljepota. Od Kozare, Sane. Blizu je Banjaluci, koja je isto izuzetno lijepa. Blizu je Una, koja je meni posebno važna, jer sam odrastao na Uni. Ja sam unsko dijete – kaže Bapić.
Jasmin je višestruko nagrađivan nagradom najboljeg profesora Elektrotehničke škole u Prijedoru i ne razmišlja o tome da napusti taj grad:
– Zadovoljan sam sa ambijentom u svojoj školi. Imamo hvala Bogu dobar upis svake godine, dobijemo dobre đake. Imam jako puno izvedenih generacija. Ove godine sam izveo treću generaciju kojoj sam bio razrednik. Moja supruga i ja poznajemo se s fakulteta. U braku smo već osam godina. Ona je također profesor matematike i informatike, a radi u Novom Gradu. Putuje iz Prijedora. Svake godine na nivou škole bira se najbolji profesor, kada glasaju kolege profesori. Onaj ko dobije najviše glasova, bude proglašen za najboljeg profesora u toj školskoj godini. Ja sam imao čast da su me kolege tri puta birale, tokom proteklih dvanaest godina koliko tu radim. Mi smo zadovoljni životom ovdje. Imali smo stvarno puno ponuda da idemo negdje vani, jer supruga govori njemački jezik, ali nikada nismo razmišljali u tom pravcu. Ne bih ništa puno dobio i da napustim Prijedor i odem bilo gdje vani, možda nešto malo s finansijske strane, ali ja nisam osoba koja teži tome. Prijedor se spominje u negativnom kontekstu, zbog dešavanja koja su obilježila ovaj grad. Ali, ja govorim iz iskustva stranca koji je došao u taj grad. Ovdje je puno dobrih ljudi, koji nisu opterećeni negativnim stvarima, s kojima se mogu praviti bolja klima i bolji ambijent – poručuje Bapić.
Profesor Bapić vjeruje da je ideja Bosne održiva u Prijedoru, bez obzira na tragičnu prošlost koju su doživjeli njegovi građani:
– Bosne ima u Prijedoru i uvijek će je biti. Ovi narodi imaju zajedničku prošlost, slične navike i tradicije. Treba mijenjati percepciju. Neka svako da najbolje od sebe, a ono loše prvo riješi kod svoje kuće. U svakom odjeljenju moje škole ima bošnjačke djece. Jesu u manjini, ali se dobro snalaze. Možda im bude lakše kada vide da sam i ja tu. Primjetim da im bude draže i da osjećaju da im mogu pomoći, pa i zbog toga što sam Jasmin. Ima ih koji budu uspješni studenti i koji se poslije vrate u Prijedor. Ja se nadam da će se taj broj povećati, da će se naši ljudi koji su otišli, početi vraćati, da zajedno gradimo bolju budućnost u Prijedoru – pojašnjava Bapić.
Profesoru Bapiću Islamska zajednice i džemat Čaršijske džamije u Prijedoru predstavljaju simbol islama i muslimana u tom gradu.
– Znači mi mnogo ova džamija. Islamska zajednica je institucija kojoj se Bošnjaci mogu obratiti u slučaju nejasnoća, problema, ili za pomoć. U ovom gradu žive muslimani, i ova džamija koja se nalazi u samom centru Prijedora ponos je svima nama koji tu živimo. Uvijek se tu nešto radi, živi taj duh. Bogatstvo je to što na malom prostoru imamo tri religije. Time se malo ko može pohvaliti. Mislim da mnogi Prijedorčani imaju pozitivan stav prema Islamskoj zajednici, jer svi projekti koje je ovdje realizovala Islamska zajednica teže zajedništvu i dobrobiti svih ljudi ovog grada. Drago mi je kada se u Prijedoru osjeti duh Bajrama, kada podijelimo kolače i kahvu. To su stvari koje realni ljudi ovdje žele vidjeti i koje doživljavaju pozitivno. Bosnu ovdje najviše vidim kod običnih ljudi, nebitno koje su vjeroispovjesti. Vidim je u načinu na koji se ljudi pozdrave, zastanu, razgovaraju. Vidim bosansko domaćinstvo i gostoprimstvo ljudi. Po prirodi sam optimista i pokušavam kod ljudi vidjeti ono dobro. Nadam se da će budućnost donijeti neke dobre stvari za Prijedor, da će ovdje uvijeb biti Bošnjaka – zaključuje profesor Bapić.
Preporod
