ADNAN MEHADŽIĆ, INŽINJER INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA

Jedan od problema obrazovanja u RS-u je, kao što je u javnosti već poznato, ta famozna nacionalna grupa predmeta. Istina u Prijedoru i Kozarcu u određenim školama gdje postoji veći postotak bošnjačke djece postoji mogućnost učenja bosanskog jezika umjesto srpskog.  Doduše moguće je i učiti muslimansku umjesto pravoslavne vjeronauke u svim prijedorskim osnovnim školama, ali to je sve gdje ta nacionalna grupa predmeta staje. Problem je taj što se historija i geografija u školama u RS-u manje fokusira na ostatak BiH( FBiH) nego na Republiku Srpsku. Tu se javlja jedan veći problem gdje se nastavno osoblje koje predaje taj predmet često prema FBiH odnosi kao prema drugoj državi. Ako ne prateći nastavni plan i program onda preko neke svoje lične propagande.

Na visokoškolsko obrazovanje nemam nekih većih prigovora osim toga da je jako malo akademskog osoblja iz reda druga dva naroda, bar kad su u pitanju visokoškolske institucije na području banjalučke i prijedorske regije.

Ovom problemu se treba pristupiti sa najvećom mogućom pažnjom i na državnoj razini pokušati doći do pronalaženja rješenja. Jer bez jedinstvenog obrazovanja nema niti jedinstvene države.

SUTRA.BA: Da li se i koliko uopće osjeća i ispoljava nacionalna netrpeljivost u Prijedoru?

U samim počecima povratka (2000., 2001. i 2002. godina), omladina je imala velikih problema, osjećao se jedan manjak pripadnosti sredini u koju su se vratili. Često je dolazilo do sukoba između povratničke omladine i omladine iz reda srpskog naroda. Nakon nekog određenog vremena je to postajalo manje i manje učstalo ali i dalje je ostao jedan vid nacionalne netrpeljivosti. To se ogleda u nekim sitnim detaljima, gdje se dobar dio omladine kreće samo u svojim nacionalnim krugovima. Prijedor je malo bolji u tom pogledu ali daleko je to od savršenstva. Jedino mjesto gdje je omladina prisiljena na koegzistiranje je škola gdje se nakon kraja dana svako vraća u svoje nacionalne krugove. Bošnjačka omladina u Prijedoru je malo otvorenija po tom pitanju pa česće izlazi na mjesta gdje je većina srpska omladina nego što je to u obrnutom slučaju. Kao jedan oblik druženja se pojavljuju i kulturno umjetnička društva koja su podijeljena jednom izričitom nacionalnom linijom. Pa tako imamo SKUD „Mladen Stojanović“ gdje se u samom nazivu (srpsko), isključuje otvorenost tog društva prema drugim nacijama. To isto društvo nije nosilo prefiks srpsko prije ratnih dejstava. Ta praksa dovodi do podjele omladine na „naše“ i „njihove“ i daljnjoj podjeli što u nekom budućem periodu neće dovesti do pomirenja i uspostavljanja dobrih međunacionalnih odnosa.

SUTRA.BA: Trenutno i sam tražiš posao. Kakva su tvoja dosadašnja iskustva, a kakvo je generalno stanje po pitanju zapošljavanja mladih ljudi u Republici Srpskoj?

Kao i u svakom drugom dijelu BiH problem zapošljavanja omladine postoji i u RS, taj problem postaje mnogostruko veći kad je u pitanju omladina iz redova povratnika.

Istina postoje podsticaji za zapošljavanje povratnika ali ti isti podsticaji se zloupotrebljavaju, gdje bi određene firme zaposlile povratnike da bi im dale otkaz nakon određenog vremena i na to isto mjesto dovedu novog povratnika pa sve ispočetka. Treba uzeti u obzir da je određeni dio izdvajanja prema zaposlenim povratnicima pokriveno iz fondova na određeni vremenski period. Nakon isteka tog vremenskog perioda tim istim povratnicima se da otkaz i ostaju bez posla.  Narodski rečeno „ vuk sit a ovce na broju“.

Sljedeći korak povratničke omladine je učlanjivanje u raznorazne stranke koje im obećavaju zapošljavanje, ali zapošljavanje preko stranke se svodi uglavnom na zapošljavanje u raznorazne tržne centre iz FBiH koji otvaraju i RS-u i eksplicitno traže jedan određeni broj povratnika da im radi. Isti problem se i tu javlja kad uglavnom povratnici dobijaju otkaz nakon nekog određenog vremena.

Istina postoji jedan vid zapošljavanja povratnika kao nastavno osoblje u školama, da se popuni određena nacionalna kvota, ali i to ima neke granice. Međutim, Prijedor nije reprezentativan slučaj kada je u pitanju RS, na sve ovo se može gledati kao na neku uspješniju priču kada se pogleda ostatak RS-a – ako se i za ovo može reći uspješno.

Diskriminacija postoji i u javnim preduzećima gdje pogotovo nedostaje bošnjačke i hrvatske omladine. Ne poštuju se ni osnovna pravila gdje bi jedan dio zaposlenih trebao dolaziti iz ta dva naroda. Uglavnom te bošnjačke i/ili hrvatske pozicije popunjavaju radnici srpske nacionalnosti ili ako u nekom slučaju rade Bošnjaci ili Hrvati to su uglavnom pripadnici starije populacije iz tog istog  reda Bošnjaka i Hrvata. To nas dovodi do situacije da je povratnička omladina zadnja na redu da se zaposli u bilo kakvoj javnoj instituciji.

SUTRA.BA: Zašto mladi sve više napuštaju svoju domovinu?

Veliki problem je  taj da omladina i to uglavnom iz redova povratnika napušta BiH. Svoju sreću traže u evropskim i prekookeanskim zemljama svijeta. Situacija kakva jeste je dovela do toga da omladina svoju budućnost vidi samo van BiH. To nas dovodi u situaciju stagniranja gdje povratnička omladina i ne pokušava da se izbori za pozicije unutar društva koje im pripadaju. Nije to samo „udaja“ za papire kako se voli reći u narodu, to je jedan veliki socioekonomski problem gdje omladina kao takva prestaje biti produktivna i ne predstavlja pokretač promjene koji je potreban kako povratnicima u RS-u tako i cijeloj BiH. Na duge staze taj problem će postati sve izraženiji gdje ćemo dobiti veliku populaciju penzionera bez mlađe populacije u radnoj snazi koja će moći da izdržava tu populaciju. I ako mnogi vole navesti kao pozitivno to sto Njemačka danas prima radnike iz BiH ili što Austrija pruža mogućnost studiranja našim studentima, to će kroz naredni period da uništi povratničku populaciju i svede je na skup penzionera koji će, nažalost kroz određeni period nestati.

SUTRA.BA: Gdje se vidiš za pet godina?

Uzevši u obzir stanje u našoj državi a pogotovo teško stanje koje vlada u povratničkim mjestima, teško se čovjek moze zamisliti u narednih pet godina. Volim sam sebe ubjeđivati u to da ću pronaći posao u svom polju i ostati u svom gradu, ali uvijek postoji ono „ali“. U slučaju da se situacija ne pokrene sa mjesta, nažalost morat cu svoju sreću da tražim van granica BiH. To je zadnja opcija kako mene tako i cijele jedne generacije koja je nažalost izgubljena za našu državu. Posebno se to odnosi na povratnike. Ipak, obzirom da sam ja vječni optimista,  nadam se i vjerujem u to da naša država može i mora okrenuti list i krenuti naprijed.

SUTRA.BA: Da imaš vlast u svojim rukama na pola godine, šta bi učinio?

U tako kratkom roku nije moguće mnogo toga da se uradi ali ono na šta sta bih posebno obratio pažnju je uspostavljanje usmjerenog obrazovanja i izradnja državne politike u pogledu upisnih kvota kako u srednje škole tehničkih smjerova tako i na visokoškolske ustanove. Uputio bih na izradu ekonomsku procjenu koja bi nam pokazala u kojem smjeru moramo ići i koja su nam zanimanja potrebna i u kolikom broju za narednih 5, 10, 15 godina. Uspostava dugoročnih ekonomskih i obrazovnih planova je jedan od glavnih temelja napretka. Sve ostalo proizilazi od toga.

SUTRA.BA: Želiš li nešto poručiti mladima u BiH?

Moja poruka mladim u BiH je da svoju budućnost ipak pokušaju graditi u svojim gradovima i u svojoj domovini. Napuštanje BiH bi trebalo ostati kao zadnja opcija u svakom pogledu. Naša država ima i ljudski i prirodni potencijal da u narednih nekoliko godina krene naprijed, ali na nama je da iskoristimo taj potencijal i budemo pokretači društva. Fraza „na mladima svijet ostaje“ ma koliko izlizano zvuči je zvijezda vodilja kako za nas tako i za našu državu. Preokret se mora desiti, zašto propustiti tu historijsku priliku i dopustiti da se trenutni problemi prebace na leđa nekih budućih generacija? Jedino mladi imaju snage, iskreno nadam, i volje da ovu državu usmjeri na jedan ispravni put.

SUTRA.BA