Ratni zločin, Život

Babić Ranko i ostali: Za Odbranu nema dokaza o komandnoj ulozi optuženog

Obrana Ranka Babića zatražila je oslobađajuću presudu od optužbi za zločine na području Prijedora, navodeći da nema dokaza da je bio na licu mjesta ni da je imao komandnu ulogu.

 

Branilac Bojan Veselinović u završnoj riječi je kazao da tokom suđenja nije mogao funkcionisati sa svojim branjenikom, koji smatra da “nevin čovjek ne može biti osuđen”.

Veselinović je istakao da ne želi umanjivati tragediju koja se dogodila, ali da smatra da se nekim oštećenim i svjedocima u ovom predmetu ne može pokloniti vjera.

Prema njegovim riječima, sjećanja svjedoka su kontaminirana. Kako je naveo, istražilac koji je saslušavao većinu svjedoka, saslušavao je i majku i oca svoje supruge. Branilac je rekao da su iskazi nekih svjedoka rezultat želje da neko odgovara, saopštenja o osumnjičenima, kao i uticaja istražilaca.

Babić je optužen s Bratislavom Bilbijom i Đurom Adamovićem za zločin počinjen sredinom avgusta 1992. u zaseoku Bukvik kod Prijedora. Oni su kao bivši pripadnici Vojske Republike Srpske optuženi za stradanje dva lica bošnjačke nacionalnosti, koji su mučeni i ubijeni na kućnom pragu. Kako se navodi, isti dan su tri lica odvedena u nepoznatom pravcu.

Branilac Veselinović je u završnoj riječi kazao da Ranko Babić nije bio jedina osoba koju su oslovljavali sa kapetane, kao i da nije komandovao ni imao efektivnu kontrolu nad grupom vojnika.

Prema njegovim riječima, svjedoci koji su naveli da su optuženog vidjeli kod kuće Kadirića dali su dijametralno suprotne opise kapetana Babića, od ćelavog do čovjeka kovrdžave kose, a nisu dali ni iste iskaze kao u istrazi. On je dodao da su svjedoci kazali da Babića do tada nisu poznavali i da su se kasnije raspitivali.

Branilac je rekao da su drugi svjedoci, kao i sam optuženi u svom svjedočenju, ispričali da se Babić u vrijeme ubistava nalazio u kući Borovca.

“Svi koji Babića stavljaju na lice mjesta, nisu ga poznavali već su čuli naknadno raspitujući se. Oni koji ga stavljaju u kuću Borovca, znaju ga… predstavio im se”, naglasio je Veselinović.

On je kazao da je Babić bio u radnoj obavezi do 2. avgusta 1992. i da tek tada po usmenoj saglasnosti pristupa Ljubijskom bataljonu, gdje je pomagao komandantu. On je rekao da optuženi nije imao nikakvu komandnu dužnost ni ovlaštenja. Napomenuo je da u Babića nisu imali povjerenja zbog “mješovitog braka”.

Branilac je naveo da bez obzira na čin rezervnog kapetana Babić nije mogao nikome komandovati, jer nije bio imenovan na neku poziciju. Napomenuo je da je bilo oficira u rovovima i običnih vojnika na komandnim položajima.

Ukazujući na stavove iz više presuda, Veselinović je rekao da Babić nije mogao imati efektivnu kontrolu nad vojnicima i da nije mogao spriječiti zločin.

“Ne postoje dokazi da je Ranko Babić bio na mjestu izvršenja ni da je znao šta se drugi spremaju počiniti”, kazao je branilac.

On je podsjetio na svjedočenja da je Babić pomogao nekim ljudima u situacijama kada je bio siguran da za to neće niko saznati i da neće biti ugrožena sigurnost njegove porodice.

“Ne znači da je mogao pomoći uvijek”, kazao je branilac.

Optuženi Babić zbog zdravstvenih teškoća nije mogao iznijeti završno obraćanje pa je ono prolongirano za 1. septembar, kada će biti i završna riječ drugooptuženog Bilbije.

detektor.ba