Prošlo je gotovo 30 godina od povratka Fikreta Bačića vratio u Zecove.
Toliko traje i potraga za tijelima njegovih najmilijih koji su ubijeni 25. jula 1992. godine. Četnici ubili njegovu djecu, suprugu, brata, majku; ukupno 29 članova porodice. Sin Nermin imao je 12 godina. Kćerka Nermina bila je šest godina mlađa. Ubijen mu je i dvogodišnji bratić Ernest.
Tog kobnog dana srpski vojnici ubili su 15 žena i 18 djece. Dva dana kasnije, u ponedjeljak 27. jula 1992. godine na Gradinu dolaze kamion i rovokopač da počiste tragove zločina. Ukupno 33 tijela su taj dan ”nestala” i još nisu pronađena.
Sve ove godine Fikret traži svoje ubijene. Zbog portage od skoro tri decenije i traženja po grobnicama, nažalost, postao je poznat kako u Prijedoru, tako i u ostatku Bosne i Hercegovine.
Fikretova djeca, supruga, majka i ostali rođaci su među 7.000 nestalih osoba za kojima se još uvijek traga u Bosni i Hercegovini. Od 1992. do 1995. godine je nestalo oko 35.000 osoba.
– Još jedan jako naporan i tužan dan, još jedno kopanje bez rezultata. Svaki ubod kašike nada, svako istresanje uzdah i razočaranje. Nema ih! Sutra se agonija nastavlja. Da li će biti promjena rezultata Allah dragi zna. Ja odustati neću i ne mogu.
Oprostiti i halaliti ne mogu nikom ko zna, a neće da kaže gdje su. Nastavit ćemo dalje – napisao je Bačić, te objavio svoju sliku sa iskopavanja još jedne lokacije u dubokoj šumi za koju postoje neki pokazatelji da bi mogla tu biti grobnica ubijenih Bošnjaka.
– Kopali smo tri dana, od 23. marta, prekjučer smo završili bez rezultata. Kopalo se na imanju oko porodične kuće gdje su streljani. Izvor je rakao SIPA-i da tražimo oko kuće 20 do 30 metara, tvrdeći da je stajao na putu i gledao kada su ukopavani. Ovo je po ko zna koji put da se kopa bez rezultata – kaže za Preporod.info Bačić.
Ističe da institucije koje su zadužene za pronalazak nestalih, moraju biti aktivnije, pa ukoliko se radi o davanju lažnih informacija, dužni su takve osobe po zakonu procesuirati.
– Znao sam da na tom lokalitetu nema ništa jer sam zaključio po terenu koji je ostao iza mene da nije ništa dirano, ali eto naredba je došla od Tužilaštva i SIPA-e. Svaka nova otkopavanja, prekopavanja su bolna, svaki put je sve teže…
Evo prilike Tužilaštvu i SIPA-i da osobu koja je dala informaciju dovedu na lice mjesta, neka im pokaže mjesto gdje je navodno zakopana moja porodica, jer tvrdi da je stajao i gledao to. Neka ih dovede na taj put gdje je stajao, neka pokaže lokaciju gdje su zakopani.
Evo prilike da se razjasni je li informacija lažna, a po Zakonu BiH kaže se da je davanje lažnih podataka i skrivanje informacija o potencijalnim masovnim grobnicama krivično djelo za koje prijeti kazna do 5 godina.
Gospodo tužioci, SIPA, pokrenite postupak, dovedite informatora na lice mjesta da pokaže mjesto grobnice ako zna to. Neka iskoriste zakon i dođu do tačne informacije – poručio je Bačić.
Tvrdi da u BiH niko nije odgovarao do sada za davanje lažnih informacija o mjestima masovnih grobnica.
– Bio sam član savjetodavnog odbora Instituta za traženje nestalih i na okruglim stolovima koje smo organizovali postavljao sam pitanje da li je ikada iko odgovarao za netačne podatke, dobijao sam odgovor da nije niko procesuiran, da oni ne mogu uraditi to jer trebaju kao čvrsti dokazi.
Evo im čvrst dokaz, pa neka provjere je li dat lažan podatak. Ta osoba zna istinu, imaju priliku da ga procesuiraju i dođu do tačnih informacija. Da se neko procesuirao za skrivanje informacija u Bosni i Hercegovini stajali bi u redu da prijave saznanja, ovaj process bi se doveo do kraja brzo.
Još uvijek se traga za 7.548 tijela i oni neće biti pronađeni dok izvori koji znaju gdje su, a to su oni koji su naređivali ubistva i sklanjanja tijela, to ne kažu. Ta lica umiru i odnose sa sobom informacije a država ne pokreče ništa da dođe do informacija i riješe proces traženja nestalih osoba – kazao je Bačić.
Masovno streljanje pripadnika Vojske entiteta RS je preživio. Nekoliko prije pokolja dobio je posao i otišao raditi u Njemačku. Porodica mu je ostala u Zecovima. Kada je pošao u Njemačku, vidio ih je posljednji put.
Od kraja rata Fikret ima samo jedan cilj i sve što radi, radi da pronađe svoju djecu.
Od 28. juna 1998. godine traži i pronalazi masovne grobnice ubijenih Prijedorčana.
– Od tada smo pronašli mnogo tijela, pronašli smo nebrojeno mnogo masovnih i pojedinačnih grobnica. Znali smo dnevno utovariti po 40 posmrtnih ostataka koje smo pronalazili po raznim grobnica, ali moje djece nema – ispričao je Fikret.
Tragajući za svojom porodicom, Fikret je do sada našao na desetine grobnica. Najveća u čijem je otkrivanju učestvovao jeste Tomašica iz koje je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka.
Tijela 275 ljudi bila su kompletna. Provjerili su na desetine informacija, njega i njegove saradnike često su navodili na pogrešan trag, provocirali ih, lagali. Nerijetko su i morali platiti kako bi našli grobnicu. Tako su došli do Tomašice.
Za samo tri mjeseca 1992. godine u Prijedoru i njegovim selima ubijeno je 3.176 ljudi, među kojima je 256 žena i 102 djece, a iz ovog grada i okoline protjerano 50.000 ljudi. Još se traga za 700 nestalih. Njih više od 30.000 bilo je zatočeno u koncentracijskim logorima Omarska, Keraterm i Manjača.
Tijela ubijenih Prijedorčana pronađena su u 98 masovnih grobnica. Za zločine počinjene na području Prijedora u Haškom tribunalu i Sudu Bosne i Hercegovine osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 godina zatvora, kao i na kaznu doživotnog zatvora, koja je izrečena nekadašnjem predsjedniku entiteta RS Radovanu Karadžiću.
(A.N./Preporod.info)
