Stojim na mostu, stiže” Tužna kolona” sa našim dragim Šehidima .
Stojim gledam narod oko sebe došli, teško im, suze brišu, čuju se uzdasi. Hvala im!
Gledam ih, nisu ih poznavali, nikada ih nisu u životu sreli, nikada ni čuli za njih, dok im imena ne objaviše za Dženazu. Bili su ljudi, ubiše ih katili, dovoljno za poštovanje, empatiju i suosjećanje sa porodicama.
Ja lično cijeli svoj život i njegov kratki život sam poznavala Azmira Hajrudina, teško mi…
U mislima sam odsutna, slike prošlosti brzinom svijetlosti prolaze..
Gledam u narod, kamion cvijet ostavljam, a vidim Azmira, vidim ga lijepog, veselog, urednog, obučen u trendu , u džinsu, alpinke, široka majica.
Azmira, jedinka sina Aziza i Šuhre, za ženibu stasao, ne oženi se ubiše ga….jer se zvao Azmir.
Gledam oko sebe, ne vidim ništa, čujem žamor, uzdahe, sjetih se Azmirovog stričevića Zlatana jedinca Vezirinog i Hasanovog, i njih ubiše.
Zlatan plav, visok, stidljiv, rumen i on za ženidbu stasao, ubiše ga…..jer se zvao Zlatan.
I dalje stojim, opet gledam oko sebe, u misli mi dođe Azmirov drugi stričević Jasmin. Jasmin sin jedinac Asije i Huseina i njih ubiše.
Jasmin dječak od 17 godina visok, plav lijep, gledam ga kako trčkara, žuri, znam kad se rodio, u maju školu završio. U julu ga ubiše… jer se zvao Jasmin.
Tri sina tri jedinka, tri majke ostaše bez sinova, četiri sestre ostaše bez braće, dvije žena bez muževa, a kćerke bez očeva.
Ugasi se mušaka loza Hajrudin / Bašić u mojim Hambarina.
Jedna od desetina porodica koje na našem Brdu “PLANSKI” uništi, poubija mržnja, i krvnička zloba ne zapamćenim metodama i sredstvima samo zbog imena kojeg su nosili i Vjere kojoj su pripadali.
Zvuk Himne trgnu me u gorku stvarnost, u sjećanju sam ih vidjela žive, lijepe. Sad gledam i znam i ako ne vidim kako izgledaju Šehidi na tabutu, jer sam rođenog jedinog brata gledala i kosti mu milovovala.
Bol u duši ostaje i tuga do neba cijeli život.
Teško je, preteško, rane koje svi nosimo nikada zarasti neće, teško je govoriti, teško je pisati, ali grijeh je ćutati, grijeh je istinu ne reći i zapisati.
Allahu dragi podari našim Šehidima mjesto u Dženetu, a katilima patnju na oba Svijeta. Amin
Umihana Hana Kekić
