Na suđenju Dušanu Ćulibrku, optuženom za zločine počinjene u ljeto 1992. godine na području Bosanske Krupe, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o odvođenju muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz Prijedora i okoline u logore, gdje su zatvarani, vođeni na ispitivanje te ubijani.
Enes Kapetanović izjavio je da je 1992. godine s porodicom živio u Donjoj Puharskoj kod Prijedora. On je ispričao da je 31. maja naređeno bošnjačkom stanovništvu da nose bijele trake.
Kapetanović je kazao kako je nakon par dana srpska vojska naredila da izađu iz svojih kuća, te su razdovojili muškarce od žena i odveli ih u logor “Omarska”, a kako nije bilo mjesta, odvedeni su u “Keraterm”, gdje je proveo četiri dana.
U “Keratermu” su vršena ispitivanja, objasnio je Kapetanović, dodavši da su neki nakon ispitivanja pušteni i da su dobili propusnice za kretanje.
Prema njegovim riječima, on je, zajedno s dva brata, nakon nekoliko dana odveden opet u “Omarsku”, gdje su zadržani do petog ili šestog augusta.
“Svaki dan su bila ispitivanja i navečer su bila izvođenja”, rekao je svjedok, objasnivši da onaj ko je izveden nije se više vratio.
Na upit tužioca Ahmeda Mešića da li mu je poznato ime Samir Rešić, svjedok je odgovorio da jeste, te da je Rešić zajedno s još dvije osobe prozvan, a da je jedan od zarobljenika vidio da su uvedeni u autobus za razmjenu, a kasnije je saznao da su ubijeni.
“Autobus je pun ljudi, samo ne smiješ, bilo je kažnjivo da vidiš, ali vidio je”, kazao je Kapetanović.
Svjedok je rekao da ne zna da li je i Ejub Osmanović odveden tu noć, ali zna da je kasnije pronađen u grobnici.
Na upit branioca Dražena Zubaka o tome kako mu je poznato da su ove osobe odvedene na razmjenu, svjedok je odgovorio da su im tako stražari kazali.
Kapetanović je svjedočio na suđenju Dušanu Ćulibrku, optuženom da je, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, u julu 1992. godine lično i direktno sudjelovao u odvođenju, a potom i ubistvima 44 zatočenika iz logora “Omarska” počinjenim na lokalitetu Donji Dubovik, kao i u ubistvima sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz pravca Prijedora kretali prema Bihaću. Sa Ćulibrkom je bio optužen i Milorad Kotur, u odnosu na koga je odlukom Suda BiH predmet razdvojen.
Drugi svjedok Sulejman Balić je rekao kako su u Kozarcu 26. maja razdvojeni muškarci od žena, te da je on zajedno s drugima odveden autobusom u logor “Keraterm”, a kako tu nije bilo mjesta, prenoćili su u autobusu, a potom odvedeni u “Omarsku”.
On je kazao da je vidio svoje rođake, braću Mahmuta i Fadila Balića, u “Omarskoj” i da je kasnije saznao da su ubijeni.
“Da su strijeljani, da su bačeni u tu rupu”, rekao je Balić, dodavši da nije vidio ko ih je odveo, te je potvrdio da je tek poslije rata saznao za njihovu sudbinu.
Na današnjem ročištu pročitan je iskaz preminulog svjedoka Arifa Nakića, koji je u istrazi kazao da je 26. maja stigla naredba da se svi civili odmah predaju i da im se garantuje sigurnost, što je on i uradio, nakon čega je odveden u “Omarsku”. Nakić je, kako je pročitano iz iskaza, rekao da se u prostoriji gdje je zatvoren nalazilo 416 osoba, koje su bile ispitivane.
“To ispitivanje su prošli svi logoraši koji su dovedeni u logor”, kazao je Nakić u iskazu, koji je pročitao tužilac Mešić.
Nakić je bio zatvoren deset dana, a nakon tri mjeseca od puštanja, u konvoju je prešao za Hrvatsku.
Nastavak suđenja je zakazan za 31. januar.
Nejra Džaferagić – BIRN
