Ekspertni tim Instituta za traženje nestalih osoba BiH, augusta 2000.godine na lokaliteti Bunarevi, desetak kilometara od logora Manjača, ekshumirao je 23 posmrtna ostatka. Procesom identifikacije je utvrđeno da se radi o Bošnjacima ključkog naselja Humići. Informacije o ovoj grobnici istražiteljima je dala Borka Ožegović. Bio je to gest vrijedan divljenja i dokaz da dostojanstvo i čast imaju svoje mjesto u životu starice na početku sedme decenije života. Ali, nekoliko mjeseci kasnije, Borka Ožegović je ubijena. Preciznije, 15.januara 2001. godina pronađena je vezana i zaklana u selu Gornje Ratkovo na Manjači. Iz kuće nije ništa odneseno tako da se isključuje mogućnost ubistva iz koristoljublja.
Dakle, očigledno je da oni koji su 1992.godine na lokalitetu Bunarevi, streljali nevine Ključane, ubistvom Borke Ožegović su nastojali zataškati ratni zločin. Realna je prepostavka da nije znala imena zločinaca jer bi bili uhapšeni nakon njenog časnog djela.
Iz Tužilaštva BiH su potvrdili da ona nije bila svjedok u bilo kojem predmetu. Ali, zločinci su htjeli biti sigurni i likvidiralana je na tako svirep način jer se njena kuća nalazila oko 300 metara od grobnice Bunarevi. Iako je bilo mnogo dokaza koji su policijskim djelatnicima ostavili dovoljno prostora da urade svoj dio posla, ubice do danas nisu otkrivene. Policija RS i Okružno tužilaštvo u Banja Luci nisu se „miješali“ u svoj posao, tako da do danas nisu procesuirani zločinci koji su počinili i osmislili streljanje na lokalitetu Bunarevi. Pravda nije stigla ni ubice Borke Ožegović. Naša je obaveza da ističemo one kojima zločinci nisu heroji, a Borka Ožegović je izgubila život dajući doprinos borbi za istinu i pravdu.
Senudin Safić /Mojprijedor.com
