Piše Dženana Pajić
Sjedi mi dido moj pored sane, sa ribarskim stapom u ruci, cikajuci cigaru. U tisini, onako kako on voli, blago nasmijan, kao sto je i uvijek. Planina od čovjeka , u srcu i u dusi. Uhvati koju ribu, pa je vrati. Jer takav je on, moj dido… veli, neka ih, neka zive i one.
Iza ledja mu kuca do kuce, svaka na cetiri vode, staro bosanske. Komsiluk njegov, Stari Grad, ljepota Prijedorska. A blag vjetar prodrma staro gradske lipe koje mu daju hlad. Gleda moj dido nekako uz rijeku u lađu koja mu se priblizava polako pa se, dusa moja, nasmija onako citavim licem. U lađi pradid moj, Smajo, kojeg nazalost znam samo kroz price. I zato znam da stize bas u lađi, jer rijeka Sana i Stari Grad bez Kadirica Smaje i Dzevada nikad bio i biti nece. Ponese moj dido stap svoj i samo ono najpotrebnije, jer takav je on, skroman. Prihvati se za očevu ruku i zakoraca u lađu. Digoh dido ruku, nasmijan, smiren… i zaplovise oni tiho, prema beskraju …
Diduka moja, neka ti je vječni rahmet dusi. Pored Dzennetskih rijeki da mi ako Bog da pecas, da nas dočekas nasmijan. Ponosim se tobom i u srcu te nosim, duso mirisna. Sretna sam sto cu imati i to o kome da pricam svojoj djeci, njihovim pradidom ❤
Dženaza i ukop merhuma obavit će se u petak 25. februara , u 13:00 sati u Värnamo, Kapelgatan 1.
