Društvo

Ervin Blažević, bivši logoraš Trnopolja: Vrisku djece je bilo teško slušati

Logor Trnopolje

Ervin Blažević je kao tinejdžer, tačnije 18-godišnjak, proveo dva mjeseca zatvoren u zloglasnom prijedorskom logoru Trnopolje.trnopolje

Nakon 22 godine, sada muž i otac, stoji na mjestu koje mu budi uspomene kojih se rado ne sjeća. Ali i to je dio njegovog života koji bi najradije zaboravio ali, kako kaže, mora da živi s tim.

U logoru Trnopolje zatvorenici su bili izgladnjivani i fizički zlostavljani. Postojanje ovog logora otkrila je grupa britanskih novinara. Njihovi izvještaji, potkrijepljeni televizijskim snimcima izgladnjelih logoraša, izazvali su burne reakcije međunarodne javnosti. Logor je zatvoren u novembru 1992. godine.

Selo Trnopolje nalazi se u predgrađu Prijedora, danas je to mjesto simbol patnji koje su u ljeto 1992. godine u Trnopolju proživljavali prijedrski Bošnjaci Hrvati.

U razgovoru sa novinarom Anadolu Agency (AA) Blažević se prisjetio dana provedenih u logoru Trnopolje. Kako kaže, prvih dana se najbolje sjeća.

“26. maja krenuo sam sa ostalim sugrađanima da se predam. Tada smo imali prvi susret sa vojnicima koji su nas razdvajali, muškarci na jednu stranu, žene i djeca na drugu, odmah je bilo maltretiranja pa i egzekucija. Obično bi ljude vodili iza kuća i samo bi se čuli rafali. Sve su nas potrpali u tri autobusa i dovezli ovdje”, prisjeća se Blažević dana kada je doveden u logor Trnopolje.

Tada se u Trnopolju već nalazila jednu grupa ljudi kojoj su se pridružili on i ostali Prijedorčani.

“Baš u tom momentu je počela pucnjava, meci su nam zviždali iznad glave, mi smo se uspaničili, trčali smo, tražili sklonište. Nakon izvjesnog vremena došao je jedan kapetan koji je rekao da je to bio napad Zelenih beretki”, kazao je Blažević.

Priča i pokazuje mjesto, travu na kojoj je pod vedrim nebom proveo prve tri noći kada je došao u Trnopolje.

Blažević pojašnjava da su žene, majke tadašnjih logoraša prvih mjesec dana uspijevale da donesu hranu svojim najmilijim koji su se nalazili u logoru.

“Dopuštali su da te žene dolaze u podne i da donesu hranu. To su dijelili logorašima”, ispričao je Blažević za AA.

Prisjećajući se najtežih trenutaka Blažević kaže da je bilo noći kada su kolektivno bivali maltretirani.

“Bio je praznik, mislim Vidovdan, kada su palili gume i prijetili da će i nas baciti u vatru. Kiša nas je spasila jer su nas već bili izveli pred vatru onda je naišao jedan jak pljusak. Vrisku djece, u logoru je bilo mnogo djece, je bilo teško slušati”, pojasnio je Blažević.

Najteža situacija u dva mjeseca provedena u logoru Trnopolje za Blaževića je bila kada je jedan od vojnika, počeo nasumice da puca po zatvorenicima.

“U panici smo svi išli prema vratima. Ja sam bio među zadnjima, iza mene je bila žena koja je nosila kćerku u naručju. Pogodio ju je rafal. Ubijena je, a pala je sa bebom”, prisjetio se Blažević.

Kako kaže, kasnije su pronašli rodbinu djevojčice i predali je njima.

“Borim se i zalažem da ta istina ostane, da se pokuša što bolje predstaviti budućim generacijama, da budu svjesni kakvo je to zlo. Ja pokušavam da svoju pordoicu zaštitim od toga čime se bavim. Gledam da na neki način, svoje traume, nesvjesno ne prenesem na djecu”, pojasnio je Blažević.

Nekadašnji zatvorenici iz Trnopolja tražili su od lokalnih vlasti da se na ovom mjestu izgradi spomen-soba. Zahtjev je odbijen. Jedini spomenik u blizini je onaj posvećen lokalnim bosanskim Srbima koji su poginuli u ratu kao vojnici.

Logori oko Prijedora bili su mjesta ubistava i mučenja, uključujući seksualno nasilje.

Logor Trnopolje formiran je 26. maja 1992 godine nakon što su srpske vlasti, a prema odluci Kriznog štaba, zauzele Kozarac, te zarobile većinu stanovništva.

Tadašnje vlasti su logor opisale kao “prihvatni centar za izbjeglice“. Novinari koji su posjetili Trnopolje opisali su ga kao logor, dodajući da su ljudi unutra ograničeni u kretanju, te da ih čuvaju stražari sa automatskim oružjem. U samom logoru vladali su neljudski uslovi, a zatočenici su izgladnjivani.

Kroz logor je prošlo nekoliko hiljada Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora i okoline.

/Klix.ba

Leave a Reply