Gost emisije “Otvoreni studio” zajedno sa Amirom Duranovićem profesorom s Katedre za historiju Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, bio je i Fikret Bačić, čovjek kome su u junu 1992. četnici ubili 29 članova porodice u selu Zecovi, općina Prijedor, dok je on bio u Njemačkoj na privremenom radu.
Bačić: Zadovoljan sam onim što smo danas postigli
Fikret se 1998. vratio u BiH i u svoje selo kako bi pokušao pronaći ostatke ubijene porodice i dostojanstvo ih ukopao, ali ta potraga i danas traje. S njim, osim o ovom bolnom iskustvu i odluci da se vrati i živi u mjestu masakra nad gotovo cijelom njegovom porodicom, smo govorili i o ukupnom stanju u Prijedoru, upornom odbijanju izgradnje spomenika za 102 ubijene djece Prijedora uz istovremenu najavu izgradnju spomenika “borcima tzv. VRS-a” u Banjoj Luci.
Na pitanje o podizanju spomenika borcima tzv. VRS-e u Banjoj Luci, Fikret je kazao da to za njega nije neobična odluka, te da su povratnici u manjem bh. entitetu navikli na takve stvari.
-Imamo nekolicinu takvih spomenika. Nama to zadaje još jedan udarac zbog toga što mi kao žrtve ne možemo dobiti papir za izgradnju spomenika za 102 ubijene djece u Prijedoru. Već 9 godina pokušavamo dobiti dozvole, ali smo u statusu quo i pitanje je kada ćemo dobiti dozvolu. Sad ćemo 31. maja obilježiti Dan bijelih traka, podsjetiti na 102 ubijene djece i ostavit ćemo 102 ruže. Te ruže se nakon našeg odlaska sklanjaju po naredbi gradskih vlasti. Moramo biti svjesni toga. U Prijedoru će tada biti još dva skupa, proslava rođendana Orbana i ustoličenje Vučića. To je usmjereno na rušenje onoga što smo uspjeli da pokažemo, vidimo, da idemo u budućnost. Postoje osobe koje žele srušiti pokušaj nekog suživota – ističe Fikret.
Profesor Duranović je pozdravio takav potez, da čovjek, kojem su ubijeni 29 članova porodice, pruža ruku pomirenja.
-Ideja života u BiH treba bti jača od ideje segregacije i smrti. Mogu kazati da je primjer BiH poslije 1996. godine mjesto gdje ima svjetlih primjera koji cijene život. Nacionalizma ima, i u različitim oblicima se manifestirao. Vidi se na malim aktima, ali i aktima koji pokazuju da te neke ideje podjela i omalovažavanja žive na najprimitivniji način. Šta znači skloniti to cvijeće, ruže?! To pokazuje da na krupnom nivou postoje velike podjele, ali zahvaljujući ljudima koji su spremni boriti se protiv njih, vjerujem da će budućnost biti bolja. Situacija u istočnoj Evropi nam govori da nema sigurnih stanja. To što ste ostvarili u jednom momentu mir, ne znači da će za pet godina biti tako – tvrdi Duranović.
Ono što je bitno naglasiti jeste to da je Fikret Bačić jedan od potpisnika Inicijative za izgradnju spomenika na Kazanima.
-Mislim da treba svakome dozvoliti da obilježi tako nešto i da podsjeti da se tako nešto više nikada ne ponovi. Sa načelnikom Pavlovićem smo bili blizui dogovora, ali nakon njegove ostavke, sve je stalo. Ja nisam izgubio 29 članova porodice, oni su ubijeni. Ne smijemo zaboraviti šta se desilo i ne smijemo dozvoliti da se opet ponovi. Nove generacije moramo podsjećati na takve stvari, kako bi spriječili da se to ponovi – mišljenja je Fikret Bačić.
Duranović je podsjetio da su narodi na ovim prostorima stoljećima zajedno živjeli i da će tako i u budućnosti ostati.
-Snaga koja to želi uništiti postoji, ali postoji i snaga koja će se tome oduprijeti. Nijedna tema ne smije ostati neotvorena. Nažalost, neke teme koje su u Drugom svjetskom ratu ostavljene sa strane, došle su do izražaja 90-ih. Žrtve zaslužuju smiraj , to je civilzacijska tekovina, a poslije toga zaslužuju obilježje i to da su žrtva jednog vremena koje je bilo bolno – zaključio je Duranović.
Hayat
