Hronika, Kolumne

Hapšenja osumnjičenih za zločin u Prijedoru: Pravda na koju smo čekali dvije decenije

Tomasica
U jednoj od najobuhvatnijih akcija na području Prijedora uhapšeno je dvanaest lica osumnjičenih da su počinili teški ratni zločin na području sela Zecovi kod Prijedora

Saopćenjem Tužilaštva za ratne zločine javnost je upoznata da su uhapšeni: Dušan Milunić zvani Bizon, Radomir Stojnić zvani Grom, Radovan Četić zvani Rade, Zoran Stojnić, Željko Grbić zvani Mali Cule, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Rade Grujčić, Uroš Grujčić, Rajko Grbić zvani Patak i Rajko Gnjatović zvani Aćim.

Navedena lica su pod istragom zbog sumnje da su u periodu od 23. do 28. 07. 1992. godine, a u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije usmjerenog protiv bošnjačkog stanovništva sela Zecovi, općina Prijedor, u svojstvu zapovjednika i pripadnika tzv. Vojske Republike Srpske (VRS) i policije, kao i dužnosnika Kriznog štaba, svjesno i značajno sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Podsjećamo

Istinu o stradanju nesrpskog stanovništva na području općine Prijedor otkrile su brojne masovne grobnice. Posljednja od njih, Tomašica, samo je dodatno uvjerila bh. i širu javnost u ono na šta su godinama ukazivala prijedorska udruženja žrtava. Prema statistici koju je sačinilo Udruženje Prijedorčanki “Izvor”, u Prijedoru je tokom tri mjeseca najvećeg pogroma nad prijedorskim nesrbima, između maja i augusta 1992. godine, dnevno ubijano između 30 i 32 civila nesrpske nacionalnosti, uglavnom Bošnjaka. Među ubijenima su i 103 prijedorske djece i 256 žena.

Masovna ubistva kulminirala su u periodu od 20. do 28. jula 1992. godine tokom sistematske i dobro planirane akcije etničkog čišćenja područja tzv. Lijeve obale Sane, odnosno Mataruškog Brda. Za svega nekoliko dana u bošnjačkim selima Bišćani, Rizvanovići, Rakovčani, Hambarine, Čarakovo i Zecovi te u hrvatskom selu Briševo ubijeno je više od polovine od do sada registriranih 3.173 ubijenih prijedorskih civila. Ovaj broj je dakako veći i svakodnevno raste.

Najveći broj tijela identificiranih iz masovne grobnice Tomašica je upravo s ovog područja. Među identificiranim su bila i tijela šesterice sinova i supruga Have Tatarević. Za brojnim žrtvama ovog masakra se i dalje se traga. Sudbina 29 ubijenih žena i djece iz zaseoka Gradina još nije poznata.

Osumnjičenima se na teret stavljaju upravo njihova ubistva te mučenja, silovanja i druge torture te pljačka i uništavanje imovine Bošnjaka u ovom selu, ali i krivična djela počinjena u okviru progona bošnjačkog stanovništva s područja sela Zecovi.
Osim 12 uhapšenih, istragom je obuhvaćeno još šest lica od kojih su tri već duže u inozemstvu. Iz Tužilaštva obavještavaju da će za njima biti raspisana potjernica. Jedno lice je privedeno iz KPD Foča.
Reakcije porodica

Dvadeset dvije godine nakon što je zločin počinjen, selo Zecovi izgleda sablasno. Malobrojni mještani različito su doživjeli ovo hapšenje. Većina je iznenađena. Za Fikreta Bačića, koji je u masakru u zaseoku Gradina ostao bez supruge Minke, dvanaestogodišnjeg sina Nermina i šest godina mlađe kćerke Nermine, ovo je korak do pravde koja je spora ali dostižna. Hava Tatarević, međutim, ne krije razočarenje i sumnju: “Moju djecu meni niko ne može vratiti, a njih će pustiti da se brane sa slobode i daj Bože da ih ne oslobode krivice”, te dodaje da joj je samo drago što je prije svog preseljenja na ahiret pronašla i sahranila svoje najmilije.

Nermina Alukić je 23. jula ispred škole u Zecovima s grupom žena doslovce ukrala tijela devet ubijenih muškaraca među kojima su bili i njen sedamnaestogodišnji brat Amir Tatarević i otac Suljo. Ona je ipak sretna. “Odavno nisam bila sretnija. Dočekala sam da mediji konačno govore i o mojim Zecovima, a posebno mi je drago što se istraga odnosi na smrt svih ubijenih mještana, pa i na moga oca i brata”, govori nam Nermina.

Tajno zabilježene fotografije starice Fehime Bačić kako ukopava svoje ubijene sinove Izeta i Ismeta, uz stotine izjava preživjelih svjedoka, dio su dokaza o zlu koje su mještanima Zecova nanijele doslovce njihove prve komšije. Fehima je vijest o hapšenju dočekala u Njemačkoj gdje boravi nakon progonstva iz Zecova sa svojim unucima. Upitali smo i Fehimu kako se osjeća nakon saznanja o hapšenjima? “Eh, moj Bože, ja sam, u najvećoj tugi u životu koju roditelj može imati, doživjela i najsretniji trenutak u životu! Sad bih igrala i pjevala, pa neka mi je 80 godina”, kaže Fehima.
Njena kćerka Sada nam govori da Fehima u prvom trenutku nije vjerovala da su se hapšenja stvarno dog Hoće li Tužilaštvo u ovom slučaju dokazati svoje tvrdnje? Je li u slučaju uhapšenih zaista riječ o direktnim izvršiocima ili o svjedocima zločina? Koliko će uhapšenih “propjevati” o drugim zločincima i njihovim nalogodavcima? I, u konačnici, hoće li u bilo kome od njih proraditi savjest pa da istrage završe pronalaskom ubijene djece iz zaseoka Gradina? odila te da je nju tjerala da joj nekoliko puta ponovi imena pohapšenih.
Ministar pravde omeo istragu

Ni ovo hapšenje nije proteklo bez svojevrsnog skandala. Naime, Federalni ministar pravde Zoran Mikulić nije izdao potrebnu saglasnost za privođenje jednog od osumnjičenih koji se nalazi na izdržavanju kazne u KPD Zenica. Tužilaštvo je ovaj čin okarakteriziralo ometanjem provođenja istrage. “Za nas žrtve gospodin Mikulić svrstao se u red onih koji čine mrežu podrške ratnim zločincima”, kaže za Novo vrijeme Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor ’92” iz Prijedora.

Uz aktuelan sukob Suda i Tužilaštva BiH, Federalnom ministru pravde Zoranu Mikuliću nije bilo dovoljno to što je omeo istragu sprečavajući njegovo privođenje, pa je osumnjičenog Č. Lj. sa služenja zatvorske kazne iz KPD Zenica pustio na odmor kući u Prijedor, što je dodatno uznemirilo preživjele svjedoke ovog zločina.
Tužilaštvo proširuje istragu

“U ovom predmetu se intenzivno nastavlja istraga i očekuje se proširenje istrage na veći broj lica, o čemu će javnost biti blagovremeno obaviještena”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH. Ovo je prvi put da se u slučaju Prijedora odmah po hapšenju najavljuju proširenja istrage.
Masakr nad 29 žena i djece počinjen je 25. jula 1992. Istoga dana počinjen je masakr nad civilima Hrvatima u susjednom selu Briševo. Sa 68 ubijenih civila Briševo je “najstradalije” hrvatsko selo u Bosni i Hercegovini. Najveći masakri na ovom dijelu Prijedora počinjeni su 20. i 23. jula 1992. godine. To i jeste razlog da su Prijedorčani i Kozarčani upravo 20. juli uzeli kao datum održavanja redovne godišnje kolektivne dženaze i sahrane identificiranih nevinih žrtava. Prvog dana masakra, u ponedjeljak 20. jula, stradala su sela Bišćani, Rizvanovići i Rakovčani, te dio sela Hambarine. Mali broj preživjelih mladića uspio je pobjeći u sela Čarakovo i Zecove gdje ih je ponovo dočekala smrt. Njihovim pričama o stotinama ubijenih, silovanjima i paljevini mještani ova dva sela nisu vjerovali. U četvrtak 23. jula velikom akcijom “čišćenja”, kako su svoje krvave pirove nazivali pripadnici srpskih vojnih formacija, uništena su i ova dva mjesta. Prema statistici kojom raspolažu mještani Čarakova, samo u ovom mjestu ubijeno je ili nestalo 413 muškaraca, žena i djece. Sve ovo dodatno obavezuje Tužilaštvo da intenzivira istragu.

Unatoč činjenici da je otkrivanjem masovne grobnice Tomašica izvan svake sumnje ustvrđena istina da je riječ o dobro isplaniranoj vojnoj i policijskoj akciji s genocidnim namjerama, za ovaj zločin po komandnoj odgovornosti još niko nije odgovarao. Praksa Tužilaštva Bosne i Hercegovine je sve do ovog hapšenja bila usmjerena na pojedinačne izolirane slučajeve ratnih zločina. Do sada je za cijelo područje Lijeve obale Sane istražen samo jedan. Riječ je o streljanju deset Bošnjaka ispred džamije u Čarakovu. Za ovaj zločin tri lica su nepravomoćno osuđena na 63 godine zatvora. Osim Zorana Babića, koji izdržava zatvorsku kaznu zbog ranije ustvrđene krivice, Velemir Đurić i Dragomir Soldat se brane sa slobode. Od dvanaest lica procesuiranih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu SFRJ, na slobodi su deseterica. Za priznanja krivice pred Sudom BiH brojnim licima izricane su izuzetno male kazne. Sve ovo ne daje mnogo nade da će se i u konkretnom slučaju desiti suprotno.

Porodice su nakon saznanja da je za svih dvanaest uhapšenih lica određen pritvor ipak odahnule. Hoće li Tužilaštvo u ovom slučaju dokazati svoje tvrdnje? Je li u slučaju uhapšenih zaista riječ o direktnim izvršiocima ili o svjedocima zločina? Koliko će uhapšenih “propjevati” o drugim zločincima i njihovim nalogodavcima? I, u konačnici, hoće li u bilo kome od njih proraditi savjest pa da istrage završe pronalaskom ubijene djece iz zaseoka Gradina, pokazat će vrijeme.

Ostaje nada da će ipak brojni od njih ostati iza rešetaka i da će se preživjeli mještani hrabrije boriti za opstanak na svojim ognjištima, jer, kako nam jedan sagovornik reče: “Ovo je dokaz i nama i njima da države Bosne i Hercegovine ipak ima!”

 

 

Sudbin Musić/NOVO VRIJEME

Leave a Reply