Knjiga o klubu kojeg vise nema..

Knjiga o klubu kojeg više nema

Pise: Ismet Tursic

Kao klinac od nekih jedva devet godina stari me odveo na trening OFK Prijedora. Djecaci koji su vec bili tu bili su mahom stariji ali posto je stari poznavao trenera pustili su me da treniram s njima. Sjecam se da mi je lopta bila do koljena, da sam bio za glavu manji od ostalih i da me je jedan od njih napucao loptom u stomak i da mi se plakalo ali nisam smio zaplakati jer ‘dje's plakati pred rajom, donji si za citav zivot. Dolazio sam ja na te treninge mozda nekih mjesec dana i onda mi je trener Tatic dosao i rek'o “Mali, jos si ti sitan za ovoga, dodji do godine pa ponovo pokusaj.” Tako je i bilo, do godine sam ponovo dosao, ovaj put je tu bilo ko neko testiranje, nas 60-70, ko god je mislio da je dovoljno dobar dobio je priliku da se pokaze.

Tad sam prosao, dobio sam tu cast tu budem pionir OFK Prijedora, drugog kluba u regiji ali prvog u gradu jer je on ipak bio prijedorski dok je Rudar bio klub iz Ljubije “na gostovanju” u Prijedoru. Uskoro sam i debitovao protiv Podgrmeca, ljudi su nas satrali 2-0 a meni se teren cinio kao da je dva kilometra dug. Malo poslije toga naletili smo i na Rudar, igrali smo u Ljubiji i dobili su nas 3-0. Zadnju utakmicu za OFK Prijedor sam odigrao protiv nezapamcenog protivnika ali se sjecam da je bilo 3-3 i da nas je trener izgalamio pravo jer smo valjda trebali dobiti te neke “levate”.

Istovremeno su se neki moji vrsnjaci iz Puharske poceli organizovati u navijacku grupu koja je navijala za OFK pa su se palile petarde, penjalo se po ogradi, pravili se bubnjevi pa sam se i sam bio nafurao na to. Znalo se desiti da se gurne kakav kontejner na ulicu, da se iscupa saobracajni znak, da se baci petarda na drotovskog psa i tako ti slicni ekcesi za koje je covjek mislio da ga cine zajebanim a u sustini samo se trazila nekakva paznja, pozornost i postovanje okoline.

Helem, dosao je rat, sve je otislo u.. Honduras.. Pa tako i nas OFK Prijedor. Nije trebao onima sto zamracenog uma dodjose u grad i sa sobom donesose nakaradu zvanu “FK Rudar Prijedor”, jedini klub u BiH koji se zove Rudar a koji nije zeleno-crn nego je zuto-plav(?) OFK Prijedor nikad vise nije aktiviran, ugasen je kao i zivoti mnogih koji dadose jako puno za njegovo postojanje i afirmaciju.

Autor knjige Dario Hamzic

Da OFK Prijedor ne bi skroz pao u zaborav pobrinuo se Dario Hamzic, covjek “ziva enciklopedija” sporta u Prijedoru i regiji. Napisao je knjigu odnosno napravio je monografiju jednog kluba, kluba koji je mnogima znacio mnogo a nerijetkima je znacio sve.

Knjiga sadrzi oko 300 stranica, u njoj mozete naci sve o klubu od osnivanja 1919. godine pa do njegovog tragicnog kraja 1992. godine. Iz sezone u sezonu u vidu konacnih tabela prvenstava u kojima je klub nastupao, rezultata po sezonama, izvjestaja sa utakmica, fotografija, novosti i dogadjaja u klubu,… I ono najbolje, dodatak o najboljem igracu grada Prijedora svih vremena Idrizu Hosicu. Iako je nas klub OFK Prijedor ubijen, valjda nije zaboravljen.

Knjiga se može naručiti na ovu mail adresu ofk-prijedor@net.hr ili putem Dariovog Facebook-profila.

Knjiga košta 20 € + postarina (za Europu 10 €). Može se platiti putem paypala na mail adresu vania2551@yahoo.it ili putem western uniona.

Hvala ti Dario sto si otrgnuo jednu od najljepsih Prijedorskih prica od zaborava i zuba vremena!