Danas je obilježena 33. godišnjica od početka stradnanja Bošnjka, regije Kozarac. U tom dijelu prijedorske općine, uglavnom ljeta 1992.godine, ubijeno je 1226 građana nesrpske nacionalnosti. 
Dva dana prije neselktivnog granatiranja Kozarca, kamen na kamenu nije ostao u Hambarinama, naselju na lijevoj obali rijeke Sane. Brojni Kozarčani su vjerovali da ih neće zadesiti ista sudbina, ali bilo je to vrijeme ubijanja nedužnih Bošnjaka Prijedora koje nije zaobišlo ni Kozarac 
Na današnji dan 1992. godine počelo je dvodnevno granatiranje iz oruđa raznih kalibara. Na prelijepi gradić podno Kozaračkog kamena koji se po prvi put spominje 1334. godine, 23. i 24. maja 1992. godine palo je oko 24 hiljade grana iz oruđa raznih kalibara. Međutim, bio je to samo uvod u stravične događaje, na tlu Evrope nezabilježene nakon Drugog svjetskog rata. 
Uslijedile su brojne likvidacije na kućnim pragovima. U kampanji zločina nije izostalo ni deportovanje stanovništva u logore otvorene odlukom kriznog štaba. Nisu pošteđene ni žene, djeca, starci, vjerski službenici, intelektualci, ljudi koji su obrađivali svoja imanja. Džamije Kozarca sravnjene su za zemljom.
O počinjenim zločinima govore presude Haškog tribunala domaćih sudova koja izvan svake razumne sumnje pričaju o stravičnim zločinima. Još uvijek brojne porodice tragaju za kostima najmilijih. Augusta 2010 godine u Kozarcu je otvoreno spomen obilježje koje podsjeća nevine žrtve, ubijene uglavnom ljeta 1992. godine.
Na kamenim blokovima su imena 1226. ubijenih. Kozarčani su danas obilježili 33. godišnjicu napada na njihovo rodno mjesto. U koloni sjećanja i tuge prisjetili su ubijenih. Ispred spomen obilježja u Kozarcu koje govori o zločinu počinjenom ljeta 1992. godine proučili su fatihu, a na Šehidskom mezarju Kamičani upriličen je jasin pred duše šehida Kozarca.
Danas u Kozarcu bol, suze, tuga, ali i poruke mira sa, tradicionalne, međunarodna konferencija “Srcem do mira” u organizaciji majki koje su već tri desetljeća okovane dubokim bolom.
Senudin Safić /MojPrijedor.com
