Na današnji dan 1992. godine, pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga, počinili su strašan zločin u prijedorskom naselju Zecovi. U kampanji zločina nisu ostali pošteđeni ni članovi porodice Fehime Bačić.
Fatiha ispred šehidskih nišana i suza u oku napaćene majke, upozoravaju na događaj koji ne smijemo zaboraviti. Jako je emotivana ova priča i nije za one koji posjećuju kardiologa.
Fotografije koje gledate nastale su u najvećoj tajnosti da svjedoče o Fehimi Bačić, ženi čije ime moramo zapamtiti i poštovati.
Prije 34. godine, ova majka je nakon nezapamćenog zločina, žrtvujući vlastiti život, ukopala sinove i zeta Hazima. Ismet je ubijen u 31. godini života, a Izet je bio tri godine stariji.
Pored sinova i zeta, vlastitim rukama je Fehima kopla zajednički mezar i u njega spustila, Sulju, Šabana i Amira Tatarevića i Rahima Bačića. Tih dana, kada je Prijedor i njegova okolina bio grad ubijanja, Fehimi Bačić su u kopanju grobnica i ukopu nevinih žrtava, pomoć pružale snahe Nera i Samka i kćerke ubijenog Šabana Taterevića. 
Zamislite da ste majka i da trebate ukopati sinove koji su ubijeni, a da mrava nisu zgazili i da to morate raditi u velikoj tajnosti.
Fehima je odgojila šestero djece i učila ih da budu fini i pošteni, tako da ni u najgorim snovima nije mogla zamisliti šta će je snaći na današnji dan 1992. godine. 
Međutim, nije to kraj patnjama ove napaćene starice koja izaziva divljenje kćerke Sade koja se guši u suzama kada pomisli na ubijenu braću. 
Koliko je iskušenje majke Fehime govori i tužna činjenica o sudbini njenog brata Omera koji je živio u Sanskom Mostu, naselju Vrhpolje. Omer Huskić, supruga, sin, snaha u poodmakloj trudnoći i dvogodišnji unuk, ubijeni su prije 34. godine. Još uvijek, njihovi posmrtni ostaci nisu ekshumirani.
Koliko je tuge smješteno u srce majke Fehime, to samo ona zna. Članovi porodice koje nije stigla zločinačka ruka pružaju podršku u nadi da će pravda zakucati na vrata naredbodabvaca i počinitelja.
Senudin Safić
