Hronika, Sjećanja

Majka Hava Tatarević za “Avaz”: Odveli su mi šest sinova i muža nakon ručka, više ih nikada vidjela nisam

Majka Hava Tatarević: Znam ja kako je biti bez djece

TUŽNA GODIŠNJICA

Ova majka ne suši stare obraze za svojim sinovima Senadom, Sejadom, Nihadom, Zilhadom, Zijadom i Nishadom i suprugom Muharemom

U Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu kod Prijedora bit će klanjana kolektivna dženaza 20. jula ove godine. Tim povodom razgovarali smo s majkom Havom Tatarević iz Zecova kod Prijedora kojoj je prije 30 godina srušen cijeli svijet.

Sve teže i teže

Ona je za jedan dan ostala bez šestorice sinova i supruga tokom zločinačkog pohoda agresora na Prijedor. Od tada ova majka ne suši stare obraze plačući za svojim sinovima Senadom, Sejadom, Nihadom, Zilhadom, Zijadom i Nishadom i suprugom Muharemom.

– Kako deveram, to znam samo ja. Znam ja kako je biti bez dvoje djece. Svake godine je sve teže i teže. Najgore je biti sam. Kako je mojoj duši to znamo dragi Bog i ja – kaže tužnim glasom Hava.

Majka Hava prisjetila se i tog kobnog dana kada je njen život stao, kada se sunce ugasilo, a ni mjesečine više nije bilo.

– Sinovi i moj suprug samo što su ručali kada su zločinci došli i odveli ih. Odveli su sve muškarce koje su našli. Njih 14. Ostale su samo žene i djeca. Kada su ušli samo su rekli: “Hajmo iz te kuće svi muški“, a u mene bili svi u kući. Oni izađoše. Šta će. Izašao je i najmlađi, koji je sada u Kanadi, a oni su ga vratili rekavši mu “ti si malen hajde se ti vrati”. Ostale su odveli i nikada se više nisu vratili. Sve što su odveli su i pobili. Tijela su nađena u  Tomašici u rupi jednoj. Teško je – govori Hava.

Vraćaju se sjećanja

Tužnim glasom govori kako joj je još teže kako se bliži dženaza.

– Teško mi je. Bliži se još jedna dženaza u nizu. Vraćaju se slike, bude se sjećanja na sve tužne dane. Ostala sam sama, bolesna. Kako ću biti, nije dobro. Mene interesuje šta je radost i žalost. To kod mene nema, kod mene je samo žalost i bolest – tužnim i dubokim uzdahom završava razgovor majka Hava kojoj su zločinci iz naručja istrgli šest zlatnih jabuka.

Za učešće u ubistvima najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti počinjenim u julu 1992. u Zecovima optuženi su Dušan Milunić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Ilija Zorić, Željko Grbić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić te Rajko Gnjatović. Radomir Stojnić zvani “Grom” jedan od optuženih za zločin protiv čovječnosti preminuo je u maju ove godine.

 

 

 

Z.K./AVAZ