Ja se zovem Mirsad Čausević, rođen sam u Prijedoru, sa trenutnim boravkom u Amerci. Kao i većinu, i mene je zahvatio talas nemilog rata, te me je učinio svjedokom ogromnog stradanja Bošnjaka i Hrvata na Prijedorskom podrucuju tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu devedesetih. Postao sam preživjela žrtva zločinačkih zlodjela, preživio sve moguće torture tokom zatočeništva u logorima Omarska i Manjača. Moje zatočeništvo trajalo je više od pet mjeseci, tako da me još uvijek prate traume kojima sam bio izložen. Moja tužna priča se ne završava na mom sopstvenom tečkom iskustvu, ona nosi neopisivu bol koju nosi gubitak braće. Dakle, u agresiji na Bosnu i Hercegovinu ubijena su mi dva brata, od koji se jedan još uvijek vodi kao nestao.
Nedavno sam objavio i svoju biografsku knjigu, SMRT U BIJELOJ KUĆI, u kojoj sam pokušao opisati svoju ličnu bol i patnju, kroz koju smo moji sugrađani i ja prolazili tokom stravičnih događanja, koje su uzrokovane tim nemilim događajima koje je donio rat. Pored ovog razloga, želio sam da upoznam javnost sa svojom ličnom pričom i istinom, a na posledku da kompletno sav prihod od prodaje knjige usmjerim na tročkove izgradnje spomenika, u znak na vječno sjećanje nevino stradalim žrtvama grada Prijedora. Knjigu smo distribuisali u cijeloj Bosni i Hercegovini, tako da je dostupna na “I novine” kioscima, a za one koji žive izvan granica Bosne i Hercegovine, dostupna je i putem online prodaje na web stranici, Amazon.Trenutno postoje knjige na Engleskom i Bosanskom a u toku je priprema i na Njemackom jeziku.
Danas je medjunarodni dan sjecanja na zrtve genocida i tim povodom se obracam javnosti.Iako medjunarodni sud pravde u Hagu nije potvrdio da je bio genocid u Prijedoru i u nekoliko drugih opstina ipak je to potvrdjeno i naucno dokazano u mnogim medjunarodnim institucijama.Nama zrtvama ne treba nicija potvrda sta se to stvarno desilo a znamo da koristenje rijeci genocid nekome smeta.Mi ne zelimo s time staviti ljagu na sav srbski narod i bez obzira na sve ne zelimo nikome zlo i ne zelimo dalje komplicirati stvar.Mi samo trazimo pravdu i istinu za sve zrtve bez obzira kojoj oni vjeri pripadali.Mislim da je vrijeme da svi dobro razmislimo i razumijemo zrtve rata .Niko od nas nema dva zivota i nemamo puno vremena da iz godine u godinu pricamo i raspravljamo o istim problemima.
Osjećao sam jaku moralnu potrebu i obavezu, kako prema mojoj vlastitoj braći, tako i prema svim ostalim nevino stradalim žrtvama, koji su nemilosrdno ubijeni, da sa svojim preživjelim sugrađanima, uradimo nešto, što će zauvijek održavati sjećanje na njih. Zaključili smo da je neophodno da se pokrene inicijativa izgradnje memorijalnog centra, koji će ujedno biti i znak opomene svima nama da se ovakvo zlo nikad i nikome više ne ponovi. Na nama je da iskoristimo svaku mogućnost koja nam se ukaže da to i ne dozvolimo.
Jako sam ponosan što mogu da vas ovom prilikom informižem, da uz veliku pomoć profesora Emira Ramića, direktora za istraživanje Genocida Kanada, a na moj prijedlog, model ovog spomenika je već pripremljen. Poznati arhitekt iz Sarajeva Faruk Pirić, koji je inače projektovao i memorijalni centar u Potočarima, je također projektovao model za memorijalni centar Pijedora.
U poslednjih nekoliko sedmica,mi iz Udruzenja Prijedorcana vodili smo mnogobrojne razgovore sa predstavnicima iz političkog kruga ovdje u Čikagu, uključujući nekoliko oldermena, kao i kongresmenena, koji su izrazili pozitivno mišljenje o samoj ideji, tako da smo optimisiči u smislu rješavanja odbrenja za izgradnju spomenika. Da budem malo precizniji, njima smo se obratili jer imamo namjeru spomenika graditi ovdje u Čikagu, jer dozvolu za isti ne možemo dobiti u našem gradu Prijedoru, gdje bi ovaj spomenik ustvario i trebao biti podignut.
S toga, koristim ovu priliku da se obratim svim relevantnim institucijama, političkim organizacijama, kao i predstavnicima vlasti, u Bosni I Hercegovini, koji mogu imati bar neki uticaj na rješavanje ove mogućnosti o postavljanju spomenika, tamo gdje mu je ustvari i mjesto, u gradu Prijedoru.
Mišljenja sam da je krajne vrijeme da se nevino stradalim žrtvama Prijedora ukaže adekvatna počast, da se na ovom spomeniku zabilježi zlo koje nam se dogodilo, da se obezbijedi mjesto gdje će se majke, sestre, sinovi, kćeri, ubijenih žrtava dostojanstveno sjećati i zauvijek njegovati sjećanje na svoje namlilije. Jedino ćemo se na ovaj način moći pomjeriti sa mrtve tačke, te se okrenuti prema pozitivnoj isvjetlijoj budućnosti I posvetiti se konkretizaciji ekonomske situacije u našem gradu.
Želim podvući jednu važnu tačku, a to je da ukoliko proradi svijest onih koji su nadležni za odobrenje izgradnje spomenika u Prijedoru, i ako dođe do toga da se izgradnja dozvoli u Prijedoru, mi ćemo u tom slučaju odustati od izgradnje spomenika ovdje u Chicagu.
Mirsad Causevic
Udruzenje Prijedorcana Chicago
TEHNIČKO OBRAZLOŽENJE
Investitor je izrazio želju za izradom idejnog projekta Spomenika žrtvama genocida u Prijedoru. Lokacija spomenika je u gradu Chicagu, tačnije u jednom od gradskih parkova, koji će biti izabran u dogovoru sa gradskim vlastima. Budući da je lokacija relativno imaginarna, izazov je bio da spomenik bude kompatibilan sa različitim konfiguracijama terena i okoline. Pozicija spomenika, zajedno sa kružnom stazom oko njega, je ca 1 metar niža od okolnog terena. Razlog ovome je da spomenik ne bude previsok u zelenilu jednog parka, a spuštanjem nivoa posjetilaca prema zemlji prostor također dobija na intimi i tišini. Ansambl spomenika i njegova neposredna okolina dobijaju svoj mali omeđeni prostor te se time djelomično izdvajaju u svoj mali mikrokosmos unutar parka. Spomenik je kružne osnove što simbolizuje univerzalnost, svetost i vječnost. Simbolika kruga je višeznačna a označava mjesto gdje nema početka i nema kraja. Bol koju su preživjele žrtve genocida diže se na nivo univerzalne kosmičke boli, te opominje vječno na sva zla koja je ljudska ruka u stanju da napravi. Poruka spomenika je pored dokumentovanog izvještavanja o stvarnom genocidu koji se dogodio na području Prijedora, i opomena čovječanstvu da se takvo zlo više nikad ne dozvoli. Tri figure napravljene od pločastog cor-ten B čelika, materijala koji se (svjesno) mijenja kroz godine, razdvojene velikim zidom koji stremi prema nebu, simbolizuju jednu od mnogih ubijenih i razdvojenih prijedorskih porodica. Otac, bespomoćan klonule glave, sa jedne strane, i majka sa djetetom ispružene ruke prema ocu, osjete njegovu prisutnost i kroz zid koji ih dijeli od „zemlje do svemira“. Slika koja zasigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim, te će potaknuti prolaznike da više saznaju o tom tužnom i mračnom trenutku ljudske historije.
Obavezan dio ansambla čini i sadnja čempresa (Cupressus Sempervirens) u neposrednoj blizini spomenika. Osim što vizuelno čini pandan visokom zidu i upotpunjuje ga, također je i izuzetno snažan i internacionalan simbol vječnog života (kao što mu i ime kaže). On je jedno od najstarijih stabala na svijetu, a zbog svojih osobina prozvano je i „drvo uskrsnuća“. Nezaobilazan motiv je svih grobalja i harema, jer simboliše vječni život i duše umrlih.
Materijali i arhitektura:
Korišteni materijali su uglavnom prirodni. Bazen sa vodom oko spomenika je obložen bijelim štokovanim mermerom, kao i kružna baza ispod spomenika, na kojoj stoje tri figure napravljene od pločastog cor-ten B čelika ili kao alternativa od kovanog željeza. Cor ten B čelik je čelik koji je već dostigao određeni stupanj oksidacije te je nakon ugradnje otporan na atmosfersku koroziju. Ipak ovo ne znači da ovaj materijal ne mijenja vizuelne karakteristike kroz godine. Njegova vrijednost je u tome što dugi niz godina mijenja nijanse crvene, smeđe i narandžaste boje sve do stvaranja potpunog zaštitnog sloja. U prvoj fazi dolazi do rastvora oksida gvožđa što može prouzrokovati manje bojenje okolnih ploha, što se može spriječiti nanošenjem zaštitnih premaza u periodu oksidacije. Kružna staza kao i dolazna i odlazna staza su popločane granitnim pločama dimenzija 8x8x8cm a okolina spomenika je pokrivena kvalitetnom travom. Četiri klupe za posjetioce napravljene su od masive bijelog štokovanog mermera sa drvenim gredicama od bijelog bora lakiranim i propisno zaštićenim od atmosferilija. Ispod svake od klupa postaviti zvučnike sa ograničenim krugom dejstva preko kojih bi se neprekidno vrtila imena i godišta rođenja ubijenih. Zvuk bi bio ograničen i čujan samo za one koji se nalaze u blizini klupa. Veliki zid od spomenika je zamišljen da se napravi od transparentnog betona. Relativno moderan materijal koji spomeniku daje dozu ekskluzivnosti i suvremenosti. Alternativno, moguće bi bilo ovaj veliki zid napraviti i od natur betona ili od velike kamene gromade bijelog mermera. Međutim zbog vjerovatno prevelikih troškova prevoza i nabavke ovakvog komada kamene masive ova zadnja varijanta je manje realna. Transparentni ili tačnije translucentni beton je djelomično providan materijal i veoma interesantan sa estetskog aspekta (igra svjetla i sjene), prvenstveno zbog fiberoptičkih vlakana koja se u njega ugrađuju te prenose svjetlost sa jednog kraja na drugi. Na zid spomenika u gornjem desnom vrhu je predviđena gravura slijedeće rečenice napisane CASTELLAR fontom u odgovarajućoj veličini:
“Lest the world forgets the genocide that befell Prijedor, with all his lost sons and daughters, all humankind suffers and is made incomplete. „
Na lijevoj strani zida, 50 cm ispod nivoa ljudskog oka predviđena je metalna ploča (kovano željezo) koja obuhvata cijeli zid i zauzima tri strane zida sa ugraviranim sljedećim tekstom (font CASTELLAR u odgovarajućoj veličini):
„This memorial is dedicated to the 3,176 innocent victims of genocide killed in the city of Prijedor, Bosnia and Herzegovina, during the war that engulfed the Balkans between 1991 and 1993. Situated here in the great city of Chicago, this memorial shall serve as an instrument of hope and peace, reminding all who would look upon it of the tragedies of the past, and the importance in guarding against future atrocities. We dream of a world devoid of the pain suffered during those dark years, and hope that future generations do not repeat the same mistakes. Mindful, we honor our fallen men, women and children, cruelly taken from this world and with unified voices proclaim a steady vigilance against those forces that seek to blur history. With this common voice, both mournful and determined, we rise above the ashes of war and reverberate throughout the world, insistent that the past not be ignored or dismissed. As an appeal to justice, and as an example for our descendants to draw strength and perspective from, we seek above all to be imbedded upon the hearts of all citizens of the world, so that each of us may live in brotherhood and peace.”
Idejno rješeje za spomenik bošnjačkim i hrvatskim žrtvama genocida u Prijedoru je uradio istaknuti sarajevski arhitekta gospodin Faruk Pirić,dipl.ing.arh
