Danas je obilježena 31. godišnjica strijeljanja 184 prijedorska logoraše nesrpske nacionalnosti na lokalitetu Korićanske stijene.
Presude Haškog tribunala i Suda BiH dokazuju da je riječ o jednom od najmonstroznijih zločina u periodu 1992.-1995. godina. Na ovom lokalitetu je ekshumirano i pet Bošnjaka kotorvaroške općine.
Na današnji dan 1992.godine u konvoju djece, žena, starih i iznemoglih, iz prijedorskog naselja Tukovi prema Travniku je deportovano preko
1.200 civila.
Pripadnici INTERVENTNOG VODA prijedorske policije, na planina Vlašić, iz prepunih šlepera i autobusa su izdvojili 184 muškaraca, uz fizičko zlostavljanje prebacili u druga dva autobusa. Šta se dešavalo nakon toga najbolje opisuju riječi ratnog zločinca Damira Ivankovića koji je sudjelovao u strijeljanju prijedorskih logoraša?
Tokom suđenja pred Sudom BiH, 20.08. 2009. godine Ivanković je između ostalog rekao:
“U svaki od autobusa ušlo je oko 70 ili 80 ljudi.Sjedili su stisnuto i pognute glave. Krenuli smo i vozili 15-tak minuta kada smo došli do mjesta Korićanske stijene. Prvo je stao prvi autobus, i Darko Mrđa i Miroslav Paraš su malo razgovarali. Svi su izašli iz autobusa i naređeno je da jedan po jedan stanu uz stijene u dva reda. To je zauzelo možda 40 metara u dvije vrste. Kada im je naređeno da stanu na drugu stranu do ivice puta, to je bilo neviđeno.
Prva vrsta je morala kleknuti. To je neopisivo. Počeli su se gurati,počela je pucnjava, i onda skaču. To je neopisivo. Pucnjava je trajala kratko, 10 ili 15 minuta, jer su ljudi i sami skakali, a teren je bio oštar,bile su stijene, tako da ko je pao teško da je mogao da preživi“, rekao je Ivanković pred Sudom BiH. Među tim, bilo je i preživjelih. Njih 12 je preživjelo streljanje i pad u provaliju, tako je uz njihovo svjedočenje i priznanje krivice, izvan svake razumne sumnje dokazan zločin na
lokalitetu Korićanske stijene.
Zločin na lokalitetu Korićanske stijene U Haškom Tribunalu je obilježen kao primjer masovnih ubistava s ciljem etničkog čišćenja teritorija.S ciljem trajnog iseljenja prijedorskih nesrba, civilne, vojne i policijske snage, pod vodstvo kriznog štaba opštine Prijedor, ljeta 1992. godine su organizovale nekoliko prognaničkih konvoja.
Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom 2004. godine osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za sudjelovanje u stravičnom zločinu na Korićanskim stijenama.
Prijedorski policajaca Damir Ivanković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić koji su učestvovali u masakru, također su priznali krivicu. Ivanković je
2009. godine osuđen na 14, Đurić na 8, a Četiću je izrečeno 13 godina zatvora. Pored pomenutih, za zločin na Korićanskim stijenama pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Saša Zečević, Marinko
Ljepoja i Radoslav Knežević na po 23 godine zatvora, Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu, Željko Stojnić na 15 godina zatvora.
Ni brojna proznanja i sudski procesi u Hagu te pred domaćim sudovima nisu pomogli da se pronađu svi posmrtni ostaci žrtava ubijenih na Korićanskim stijenama na današnji dan 1992. godine. Na Korićanskim stijenama je otkriveno 6 masovnih grobnica. Ekshumirani su posmrtni ostaci 177 prijedorskih logoraša i pet posmrtnih ostataka kotorvaroških žrtava. Za posmrtnim ostacima 7 ubijenih Prijedorčana još uvijek se traga.
Kada se danas nađete na mjestu tako monstruoznog zločina, ništa vas ne podsjeća na zločin nezapamćen nakon Drugog svejtskog rata. Spomen obilježje još uvijek nije podignuto. Pored gubitka najmilijih, za porodice ubijenih i nestalih to je još jedna bolna rana.
Senudin Safić /Mojprijedor.com
