Obiljezena 21. godisnjica zlocina u Brisevu

Preživjeli stanovnici hrvatskog sela Briševo u okolini Ljubije, opština Prijedor i članovi obitelji ubijenih okupili su se danas na misi zadušnici u znak sjećanja na 67 ubijenih stanovnika toga mjesta 25. jula 1992 godine.

Među zločinima koje su pripadnici vojske i policije republike Srpske počinili na području opštine Prijedor tokom ljeta 1992. godine, sugovornici agencije Anadolija istaknuli su da će onaj počinjen nad Hrvatima u selu Briševo ostati upamćen po svojoj svireposti.

“Ljudi koji su to učinili, te monstruozne zločine i dalje su slobodni. Očito je da za Hrvate ne postoji pravda, jer kako drugačije tumačiti činjenicu da niko još uvijek nije optužen ili procesuiran za zločine počinjene u Briševu, ali i banjalučke regije”, istakao je banjalučki biskup Franjo Komarica.

Nama je žao, kazao je biskup Komarica za agenciju Anadolija, “da sva naša nastojanja oko praštanja i pomirenja i građenja zajedničke budućnosti neuspjevaju, jer se ne želi ni istina niti pravda uvažiti od strane službenih predstavnika država”.

“Ljudi iz Briševa, kako ubijeni tako ni njihova rodbina očitio ne pripadaju nijednoj državi“, istakao je Biskup Komarica

Iljo Aralović, svećenik iz obljižnje župe Stara Rijeka kazao je da su njega nekoliko dana ranije uhapsili i odveli u logor. “No, ono najstrašnije tek je čekalo moje župljane. Tokom 24. i  25. jula 1992. godine 67 ljudi je ubijeno na svojim kućnim pragovima i imanjima. Ono što je počinjeno je strašno, jer je riječ o svirepim ubistvima počinjenim tupim predmetima, a većina tijela bila je strašno izmasakrirana”, ispričao je fra Arlović.

Najmlađa žrtva tog masakra, podsjeća Arlović, bio je čertnaestogodišnji Ervin Matanović, dok je najstariji mještanin Stipo Dimač u vrijeme ubistva imao 81 godinu.

Okupljeni na svetoj misi zadušnici tvrde da je masakr koji se dogodio na taj dan prije 20 godina jedan od najsvirepijih koji je izvršen u Prijedoru tokom proteklog rata.

“Činjenica je da nikakvog otpora tih julskih dana 1992. u Briševu u župi Stara Rijeka nije ni bilo. Sela u kojima su živjeli mahom Hrvati potpuno su spaljena. U župu Stara Rijeka se nakon rata vratilo tek 115 župljana od prijeratnih 1.682. Obnovljene su 52 kuće, a nekad ih je bilo više od 400”, rekao je Arlović.

Prema riječima mještana Briševe, “pripadnici 5. kozaračke brigade iz Prijedora i 6. krajiške brigade iz Sanskog Mosta, potpomognuti lokalnim srpskim snagama iz obližnjih sela, izveli su topnički udar nakon čega su otpočeli i pješački napad na selo. Briševo je postalo mučilište i pakao za hrvatski puk“.

U svjedočenjima preživjelih navodi se i da je “dvodnevna srpska brutalnost rezultirala do tada neviđenim strahotama. Ubijanja su se događala isključivo danju, gdje su na koga naišli, pa je razmjerno velik broj masovnih grobnica koje su žrtve čak same kopale. Nerijetko su zajedno zakapani i životinje i ljudi”.

Preživjeli svjedoci tvrde da su poubijane Hrvate Srbi tukli do iznemoglosti, da su im noževima presijecali tetive na rukama i nogama, da su im odsijecali meso s tijela, klali ih, ubadali noževima po tijelu, odsijecali noseve, uši, spolne organe, parali trbuhe, lomili rebra, ubijali ih drvenim toljagama i krampovima. “U velikom broju slučajeva Srbi su primoravali majke, supruge i djecu da promatraju brutalnosti nad muškarcima. Gotovo sve mlađe žene i djevojke silovane su. Stječe se dojam da su se zločinci naprosto takmičili tko će izvršiti najmonstruoznije zlodjelo.”

Edin Ramulić predstavnik NVO Izvor iz Prijedora, koja okuplja porodice žrtava s te opštine, kazao je da su SIPA i Tužilaštvo BiH prije dvije godine otvorili istragu o zločinu počinjenom u Briševu, ali se od tada ništa nije desilo.

“Po obrascu kako su od maja kada su krenuli napadi srpske vojske i policije na bošnjačka naselja tako je izvršen i napad na Briševo i tu je počinjen najmasovniji zločin nad Hrvatima u Prijedoru, ali po svojoj svireposti i najveći u BiH”, podvukao je Ramulić.

U Briševu ni 18 godina od okončanja rata i dalje niko ne živi, odnosno nijedan se porodica nije vratila, pa samo dio njih u njega svrati kako bi jednom godišnje odalo počast svojim nastradalim rođacima i susjedima.

(Agencija Anadolija)