Društvo, Ratni zločin

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA ALEKSIĆE

Prvostepeno sudsko vijeće Okružnog suda u Prijedoru izreklo je oslobađajuću presudu u predmetu protiv Rajka i Draška Aleksića.

U optužnici koju je Okružno tužilaštvo u Prijedoru podiglo 14.decembra 2021.godine stoji da su optuženi 24. juna 1992. godine u prijepodnevnim časovima u zaseoku Jakupovići traktorom došli do kuće lica bošnjačke nacionalnosti, obučeni u vojne uniforme i naoružani. Potom su postrojili sve prisutne bošnjačke civile, žene i djecu, i tražili ženu bošnjačke nacionalnosti govoreći da je njen sin ubio Ljubomirovog sina Dragu, prijeteći da će ih sve pobiti ako ne kažu gdje se ona nalazi.

 

Nakon što im je neko od postrojenih civila rekao da se nalazi u kući, Ljubomir Aleksić je naredio svom sinu Rajku i unuku Drašku da provjere da li je spomenuta žena u kući. Pronašli su je u porodičnoj kući drugog lica bošnjačke nacionalnosti.

 

Potom su ženu doveli ispred prvopomenute kuće, tako što su je vukli za ruke i pokušali je podići na zadnji dio njihovog traktora. Kako nisu uspjeli u tome jer se ona opirala i vrištala, Ljubomir Aleksić je, držeći bombu u ruci, naredio sinu i unuku da je natjeraju da bježi ispred njih, te su Rajko i Draško, sa uperenim vatrenim oružjem ispred sebe, dogurali ženu na makadamski put koji se nalazi neposredno ispred prvopomenute kuće”, navodi se u optužnici.

 

Optuženi su je potom ubili, te se vratili pred kuću, gdje su zaprijetili postrojenim bošnjačkim civilima da o tome nikom ne pričaju, nakon čega su se popeli na traktor i odvezli u nepoznatom pravcu.

 

Nakon izvedenih svjedoka i materijalnih dokaza optužbe i odbrane prvostepeno sudsko vijeće danas je donijelo oslobađajuću presudu. Predsjednica vijeća Nedeljka Eror je u obrazloženju navela da je tokom suđenja neosporno utvrđeno da se pomenuti događaj desio u vrijeme ratnog sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine, te da je Raska Jakupović, zvana još Reska i Raza, ubijena kao civil, Ono što nije utvrđena van razumne sumnje je da su počinitelji tog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva optuženi Rajko i Draško Aleksić.

 

Svjedoci očevici su potvrdili da su poznavali Ljubomira Aleksića, koji je u međuvremenu preminuo, i neosporno je da je on tog kobnog dana za Rasku Jakupović bio prisutan kao saizvršilac. Niko od svjedoka nije poznavao osobe koje su tog dana došle sa Ljubomirom te sudsko vijeće nije moglo van razumne sumnje utvrditi krivicu za Rajka i Draška Aleksića.

 

Sudinica je u obrazloženju naglasila da se nakon tolikog protoka vremena ne može očekivati prepoznavanje ali su u identifikovanju optuženih mogle pomoći fotografije sa sahrane Ljubomirovog sina Drage, koje su nastale nekoliko dana prije događaja u kojem je smrtno stradala Raska Jakupović. Na tim fotografijama su se nalazili i optuženi. Tužilaštvo nije iskoristilo te fotografije za prepoznavanje iako su na prijedlog obrane ponovo bili pozvani neki od svjedoka. Prema riječima sudinice Eror, tužilaštvo je svjedocima postavilo nekoliko dodatnih pitanja i nije tražilo prepoznavanje na tim fotografijama sa sahrane.

 

Utisak je da Okružno tužilaštvo u Prijedoru nije položilo ovaj test. Nisu uspjeli dokazati navode iz optužnice i u ovom trenutku niko nije odgovoran za smrt Raske Jakupović, iako su utrošeni značajni pravosudni kapaciteti. Tužilaštvo ima rok od 15 dana da se žali Vrhovnom sudu Republike Srpske i postoji šansa da se postupak obnovi. Međutim, teško je očekivati od tužilaštva koje u prvostepenom postupku nije iskoristilo sve dokaze da se utvrdi identitet optuženih da bi i u obnovljenom postupku ovaj proces imao drugačiji ishod.

 

Kao neko ko godinama prati procese za ratne zločine mišljenja sam da Okružno tužilaštvo u Prijedoru ne bi u budućnosti trebalo da se bavi predmetima ratnih zločina, i da državno pravosuđe treba takve predmete da ustupa samo onim tužilaštvima koja su u dosadašnjim procesima pokazala da imaju tužioce koji mogu uspješno iznijeti tužbe za ratni zločin. U ovom dijelu Bosne i Hercegovine to su svakako Okružno tužilaštvo Banja Luka i Kantonalno tužilaštvo Bihać. Prijedorsko tužilaštvo, nažalost, nema tužioce sa dovoljnim iskustvom za ovakve procese, a treba imati na umu da ako prvostepenu presudu protiv Rajka i Draška Aleksića potvrdi i Vrhovni sud RS oni više neće moći biti pozvani na odgovornost za ovaj zločin pred bilo kojim drugim sudom.

 

Oštećeni u predmetima za ratne zločine treba da u budućnosti sve učine da predmet koji se odnosi na njih ne završi u rukama tužilaca iz prijedorskog Okružnog tužilaštva. Da postoje ozbiljna udruženja koja okupljaju žrtve rata u Prijedoru imali bi kakvu takvu reakciju, neko bi napisao barem neko saopštenje ili se žalio u medijima, ovako sinovi ubijene Raske Jakupović ostaju sami u svojoj gorčini jer nisu dobili pravdu za svoju svirepo ubijenu majku. A rodbina i prijatelji Rajka i Draška Aleksića, kojh je danas bilo nekoliko desetina i nisu svi mogli ući u sudnicu, razdragano slave i likuju. Kako u izreci stoji „u ime Republike Srpske, Rajko i Draško Aleksić su oslobođeni“.

Edin Ramulić