Sjećanja

OSTALI SMO BEZ INSANA KAKAV SE RIJETKO RAĐA

Mi koji smo poznavali Asmira Vehabovića, bili smo privilegovani. Gospodar kojem se Aćo vratio nas je počastio ogromnim poklonom jer bio je to insan koji se rijetko rađa. Današnji svijet naprosto vapi za tako divnim ljudima. E, baš je takav bio naš Aćo.

Rođen u Hambarinama koje je morao napustiti ljeta 1992.godine. U najljepšim godinama odlučio je da bude uz domovinu koju je jako poštovao. Čista obraza i duše, Aćo ratni vojni invalid, počinje život u Sanskom Mostu gdje ga je jučer zadesila smrt.

Poštenjačina, uvijek na strani pravde, čista obraza kao tek rođeno dijete, daleko ispred “šugavog” vremena u kojem je živio i radio, Asmir Vehabović je plijenio pažnju poštene i čestite raje. Kroz angažman u Košarkaškom invalidskom klubu “Sana”, dao je ofroman doprinos razvoju ovog sporta u Sanskom Mostu i BiH.

Asmir Vehabović nam je postavio veoma težak zadatak. Kako se privližiti njegovim ljudskim vrlinama? Gospodar zna najbolje, ali usudili bi se reći da je to gotovo nemoguća misija. Ljudina u punom smislu te riječi se vraća Gospodaru i rodnim Hambarinama. Laka ti zemlja bosanska gazijo. Tvoja majka, supruga, djeca, prijatelji,…shrvani su dubokim bolom, ponosni na tvoje neprolazno djelo i dobrotu.