Društvo, Ratni zločin

“Počeli su se gurati, počela je pucnjava, i onda skaču…”

“Počeli su se gurati, počela je pucnjava, i onda skaču…”

Ljeta 1992.godine prijedorske civilne, vojne i policijske snage su organizovale nekoliko prognaničkih konvoja. Na današnji dan prije 30. godina iz Tukova je prema Travniku krenuo konvoj djece, žena, starih i iznemoglih. Među, preko 1200 civila bili su i brojni logoraši koji su iza sebe imali teške i nezaboravne logoraške dane. Vjerovali su da napokon dolazi sloboda.

Međutim, konvoj koji je zastao u Kozarcu i Banja Luci, pratio je po zločinima poznat, Interventni vod prijedorske policije. Pored premlaćivanja, pljačke, maltretiranja, pripadnici interventnog voda prijedorske policije, na rijeci Ugar, planina Vlašić, iz prepunih šlepera i autobusa su izdvojili oko 200 muškaraca i prebacili u druga dva autobusa.

Šta se dešavalo nakon toga najbolje opisuju riječi ratnog zločinca Damira Ivankovića koji je sudjelovao u strijeljanju prijedorskih logoraša?

Tokom suđenja pred Sudom BiH, 20.08. 2009. godine Ivanković je između ostalog rekao: “U svaki od autobusa ušlo je oko 70 ili 80 ljudi. Sjedili su stisnuto i pognute glave. Krenuli smo i vozili 15-tak minuta kada smo došli do mjesta Korićanske stijene. Prvo je stao prvi autobus, i Darko Mrđa i Miroslav Paraš su malo razgovarali. Svi su izašli iz autobusa i naređeno je da jedan po jedan stanu uz stijene u dva reda. To je zauzelo možda 40 metara u dvije vrste. Kada im je naređeno da stanu na drugu stranu do ivice puta, to je bilo neviđeno. Prva vrsta je morala kleknuti. To je neopisivo. Počeli su se gurati, počela je pucnjava, i onda skaču. To je neopisivo. Pucnjava je trajala kratko, 10 ili 15 minuta, jer su ljudi i sami skakali, a teren je bio oštar, bile su stijene, tako da ko je pao teško da je mogao da preživi“, rekao je Ivanković pred Sudom BiH.

Međutim, bilo je i preživjelih, tako je uz njihovo svjedočenje i priznanje krivice, izvan svake razumne sumnje dokazan zločin na lokalitetu Korićanske Stijene. Darka Mrđe je u Hagu 2004. godine priznao krivicu i osuđen je na 17 godina zatvora.

„Prijatelji“ po zločinu, policajaci Damir Ivanković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić koji su učestvovali u strijeljanju nevinih prijedorskih Bošnjak i također priznali krivicu, osuđeni su na 14, 8 i 13 godina zatvora. Za ovaj zločin 11 prijedorskih policajaca je osuđeno na 200 godina zatvora. Danas je u organizaciji Saveza logoraša BiH, Regionalnog Saveza logoraša Banja Luka i Udruženja logoraša Kozarac i Prijedor 92 i Udruženja porodica poginulih i nestalih soba Vrbanja-Kotor Varoš-Travnik, obilježena 30. godišnjica strijeljanja 184 prijedorskih logoraša na lokalitetu Korićanske stijene, gdje je ubijeno i 5 Bošnjaka kotorvaroške općine.

Na Korićanskim Stijenama je otkriveno 6 masovnih grobnica. Ekshumirani su posmrtni ostaci 177 prijedorskih logoraša i pet posmrtnih ostataka kotorvaroških žrtava. Za posmrtnim ostacima 7 ubijenih Prijedorčana još uvijek se traga. Kada se danas nađete na mjestu tako monstruoznog zločina, ništa vas ne podsjeća na zločin nezapamćen nakon Drugog svejtskog rata.

Spomen obilježje još uvijek nije podignuto. Pored gubitka najmilijih, za porodice ubijenih i nestalih to je još jedna bolna rana.
Senudin Safic