Tragovi rafala iz mitraljeskog gnijezda koji su ubijali nezaštićene logoraše iz prostorije broj tri prijedorskog logora Keraterm, vidljivi su i danas.
Logor keraterm
Velike rupe oko i iznad vrata, govore o zločinu koji se dogodio između 24. i 25. jula 1992. godine. Haški tribunal je bio precizan i zločin počinjen te noći opisao kao „jedan od pojedinačno najtežih zločina izvršenih tokom bosanskog rata“.
U presudama tribiunala se navodi da je te noći ubijeno između 160 i 200 logoreaša. Rahmetli Hazim Sivac iz Kozarca je utovario u kamionsku prikolicu posmertne ostake ubijenih logoraša. Prebrojao je 187 tijela. Od maja do augusta 1992. godine u logoru Keraterm je ubijeno ili iz njega odvedeno u nepoznatom pravcu preko 300 nevinih ljudi“.
Među njima je bio i Edhem Delić iz prijedorskog naselja Čejreci, koji je bio smješten u prostoriju broj četiri. Kaže da je u jutarnjim satima 25. jula ugledao stravičan prizor ispred prostorije broj tri i lokve krvi.
Na spomen ploči koja se nalazi ispred nekadašnjeg logora Keraterm, napisano je, „Na ovom mjestu je u maju 1992. godine uspostavljen logor smrti Keraterm gdje je preko 3 hiljade nevinih Prijedorčana bilo zatočeno, mučeno ili ubijeno.
U Ketaremu su uglavnom ubijani Bošnjaci lijeve obale rijeke Sane, ali bilo je tu i Hrvata. U Ketaremu je ubijen i Jovo Radočaj koji se nije mogao pomiriti sa tadašnjom politikom srpskih civilnih i vojnih vlasti.
U Keratermu su ubijena 103 civila prijedorskog sela Rakovčani, 79 iz Čarakova, 76 iz Hambarina, 32 iz Rizvanovića, 23 iz Prijedora, 18 iz Zecova, 7 iz Kozarca, 5 iz Bišćana,… ukupno 371 zatočenik.
Među nevinim žrtvama iz Hambarina je i 33-godišnji Husein Džolić. Supruga Mirsada je bila danas po 6 put u prostoru nekadašnjeg logora Keraterm. Silovana je ljeta 1992. godine, ali ne odustaje od borbe za pravdu i kroz svjedočenja u Haškom tribunalu i Sudu BiH, daje doprinos pobjedi istine nad negireanjem i poricanjem.
Danas je obilježena 33. godišnjica od masakra počinjenog u prostoriji broj tri prijedorskog logora Keraterm. Predsjednik Regionalnog saveza logoraša Banja Luka, Mirsad Duratović je naglasio da brojni Prijedorčani duboko involvirani u zločine počinjene u Ketarermu i drugim logorima nisu izvedeni pred lice pravde, kao i oni koji su sve osmislili i ne žele da kažu gdje su posmrtni ostaci ubijenih nesrpske nacionalnosti.
Posebno je naglasio ne rad Tužilaštva BiH jer dokaza ima, zločinci su na slobodi, a tužitelji u kacelarijama. Predsjednik Saveza logoraša Bosne Hercegovine Seid Omerović obraćajući se porodica ubijenih i preživjelim logorašaima Keraterma je naglasio da žrtve zaslužuju dostojna spomen obilježja i daleko snažniji angažman nadležnih od općinskog do državnog nivoa. Međutim, kao što je izostao nihov današnji dolazak da podijele tugu i bol sa porodicama ubijenih i nestalih logoraša tako izostaje i donošenje zakona.
Logor Keraterm je u Haškom tribunalu označen kao logor silovanja muškaraca. Komandant logora Keraterm Duško Sikirica, stražari Damir Došen, Dragan Kolundžija, Predrag Banović i Dušan Fuštar, su priznali krivicu za zločine, počinjene nad sugrađanima nesrpske nacionalnosti. Podsjećamo da je prvi čovjek Kriznog štaba opštine Prijedor Milomir Stakić, u Haškom tribunal osuđen na 40 godina zatvora.
U Prijedoru je ubijeno 3176. građana nesrpske nacionalnosti. Među nevinim žrtvama je 102 djece koja desetljećima čekaju spomen obilježje i 256 žena. Ali, o ubijanju komšija i prijatelja, grobnicama koje još uvijek nisu otkrivene, oni koji znaju, ne progovaraju 33 godine.
Senudin Safić / MojPrijedor.com
