Masakr na Korićanskim stijenama predstavlja monstruozi zločin počinjen tokom rata u Bosni i Hercegovini, kada je 21. augusta 1992. godine brutalno ubijeno 177 Bošnjaka i pet Hrvata. Iz Prijedora su ubijene 174 osobe, a iz Kotor Varoši broj ubijenih osoba je osam.
Pripadnici specijalnog odjela tima Centra javne bezbjednosti Prijedor, rezervne jedinice srpske policije preuzeli su zatočenike iz Logora “Trnopolje” i smjestili ih u autobuse. Kada su stigli na Korićanske stijene civilima je naređeno da stanu na rub provalije, nakon čega im je pucano u leđa. Kada su popadali u provaliju, policajci su nastavili bacati bombe i pucati kako bi bili sigurni da nitko neće preživjeti. Ipak, nekoliko osoba se spasilo ranijim bacanjem u provaliju, a njihova svjedočenja su kasnije bila ključna na suđenjima ratnim zločincima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Do sada je 11 osoba osuđeno za zločin na Korićanskim stijenama.
Darko Mrđa je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za zločin na Korićanskim stijenama.
Neki od policajaca koji su učestvovali u masakru priznali su krivicu, su: Damir Ivanković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić. Ivanković je 2009. osuđen na 14, Đurić na osam, a 2010. Četiću je izrečeno 13 godina zatvora.
Osim njih, za zločin na Korićanskim stijenama pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni: Saša Zečević, Marinko Lepoja i Radoslav Knežević na po 23 godine zatvora, Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu i Željko Stojnić na 15 godina zatvora.
Kvart
