Društvo, Sport, Život

SEAD REŠIĆ- LEGENDA O JEDNOM ŽIVOTU MEĐU STATIVAMA

Sead sin Naila Rešića rođen je u Banja Luci, 5. decembra 1955. godine. Kao i sva djeca toga vremena u svome odrastanju, tako je i Sead tražio sebe u mnogobrojnim mladalačkim ljubavima i hobijima. Rijetki imaju sreću da im se hobi ili ljubav kroz vrijeme pretvori u život, njihovu ličnu kartu po kojoj će se pamtiti cijeli svoj život. Sead Rešić je zasigurno jedan od njih.

SEAD REŠIĆ

SEAD REŠIĆ


Iz ljubavi prema fudbalskoj lopti  prvi put je  krenuo na trening u februaru 1972. godine na zelenu podlogu prijedorskog Rudara, u gradu u kojem je odrastao, da bi nakon samo pola godine aktivnog treniranja ušao u prvu momčad tada veoma respektabilnog kluba „Rudar“ iz Prijedora. Na okupljanju juniora „Rudara“  mlađahni Rešić je izrazio želju da bude igrač u polju, napadač koji će zabijati golove, trčati pred tribine gostujućih navijača, ali tadašnji trener Esad Dervić ga je upitao da li zna braniti, na što je Sead odgovorio da ne zna, i  nakon tog ispostaviće se skromnog i pogrešnog odgovora, slijedi trideset godina najljepših golmanskih i igračkih bravura Rudarove jedinice Seada Rešića.

Sead Rešić je u sportskom kolektivu Rudara iz Prijedora proveo punih 19 i pol godina, sve tamo do ljeta 1991. godine. U međuvremenu izabran je za sportistu godine Prijedora 1989. godine a u društvu sa tadašnjom Miss Jugoslavije.

SEAD REŠIĆ

Nosio je kapitensku traku na polufinalu Kupa Jugoslavije 1989. godine protiv Veleža. Dvije sezone u nedostatku igračkog kadra ispunila mu se želja da igra u polju da bi 1981./1982. godine kao napadač Rudara bio prvi strijelac lige.

SEAD REŠIĆ

Teško je u tom vremenu iz svoga grada u kojem si rođen i svoje čaršije, kao malac iz sokaka konkurisati u prvi tim Rudara, i toliko dugo trajati i i imati kontinuitet kvaliteta kroz 19 godina koliko je proveo u Rudaru iz Prijedora.

OFK Prijedor


Jednu nepunu godinu igrao je i za OFK Prijedor, te pet godina u Njemačkoj, u ligama nižeg ranga.


Povratkom 1998./99. godine igrao je za Podgrmeč a 1999./2000 i u Radničkom iz Zdene. Prelazi u Slobodu iz Mahale i sa njima kao malim seoskim klubom došao do osmine finala Kupa Bosne i Hercegovine što je zaista svojevrsni raritet za naše prilike u odnosu na koliko društvo ulaže u svoje sportske kolektive. U sva tri kluba koja je igrao osvajao je prva mjesta u ligama kojima je pripadao. Po izlasku iz Prijedora igrao i za NK „Špansko“ iz Zagreba u drugoj ligi Hrvatske.

Kao stranac bio je član reprezentacije pokrajine u Njemačkoj zbog svojih zapaženih igara u nižim ligama.

Sportski život je vodio do svoje 46. godine, što je tri decenije igranja fudbala, kada je kopačke okačio o klin. Danas živi svoje penzionerske dane u svom Prijedoru kojem je darovao svoj najljepši period života u sportskom smislu, nažalost Prijedor mu se nikad nije dostojno odužio.

Sead Rešić iako je bio devetnaest godina sportski radnik kolektiva Rudara iz Prijedora, nije bio član nijedne uprave tog sportskog kluba nakon rata.

SEAD i AZRA REŠIĆ

Na ovaj način želimo da sačuvamo uspomenu na jednog tihog i nenametljivog a nadasve vrijednog sportskog radnika koji je ugradio sebe u ukupni identitet Grada Prijedora za generacije koje dolaze.

Omer Redžić
LJETOPIS DŽEMATA