Prema informacijama koje su se mogle čuti na sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, u prvoj polovini ove godine Tužilaštvo BiH je podiglo samo dvije optužnice za ratne zločine. Optužnice su podignute protiv tri osobe, a podatak da u odjel za ratne zločine broji 24 tužioca jako zabrinjava.
U Prijedoru i širom Bosanske krajine su brojni ratni zločini koji nisu dobili sudski epilog. Ako se nastavi ovaj „trend“ u Tužilaštvu BiH, jasno je da će brojni zločini ostati nedokazani. Kada je riječ o Prijedoru pored toga što je ovo grad sa najvećim brojem masovnih grobnica, presuđenih ratnih zločinaca, dokazanim zločinima izvan svake razumne sumnje, to je grad u kojem još uvijek značajan broj osoba duboko involviranih u ratne zločine, bježi od presporih tužitelja Tužilaštva BiH.
Pravdu za ubijenu djecu, suprugu, majku i sestru, više od tri desetljeća čeka Ešef Dženanović. Na kućnom pragu u Duračcima, ubili su mu sinove Alena (5) i Ajdina (9), suprugu Nasihu (30), majku Hajru (52) i sestru Majdu (17) godina. Ne samo što ovoj zločin nije procesuiran nego se ne zna ni za posmrtne ostatke nevinih žrtava. Brojni zločini kako na mikro tako i makro planu do danas su nekažnjeni. Kada je riječ o masovnim zločinima i počiniocima koji nekažnjeno žive u našem okruženju, treba naglasiti streljanje na lokalitetu Hrastova Glavica. Tu su 21.08.1992. godine streljali 124 prijedorska logoraša nesrpske nacionalnosti.
Ovo su dva primjera, zaista ih je veliki broj, kako u Prijedoru tako i u općinama u dolini rijeke Sane. Zločini, prikrivanje i prekopavanje grobnica, poricanje zločina i brojni zločinci na slobodi, previše nepravde za porodice koje su desetljećima okovane dubokim bolom.
Senudin Safić /Mojprijedor.com
