Suprug u kolicima tukao me godinama do krvi

Suprug me udarao čim stigne. I rukama i šakama, vukao me za kosu, tukao crijevom za vodu, čekićem, komadom drveta… Čak je i pucao za mnom, ali me promašio.

Razbijena glava

To u ispovijesti za “Dnevni avaz” kaže Tonka M. (60) iz Trnopolja kod Prijedora, iznoseći šokantnu tvrdnju da ju je godinama do krvi tukao dvije godine stariji suprug prikovan za invalidska kolica.

Na primjedbu da nam nije jasno kako neko ko je invalid u kolicima može tući nekog ko od batina može bježati, Tonka samo sliježe ramenima.

– Iskreno, nisam ni bježala, jer nisam imala gdje. Nisam nikome ni htjela biti na teretu. Radila sam kao konj, do posljednjeg trenutka. Jednom, kada mi je razbio glavu, krvi je bilo na sve strane. Vikao mi je da će se „napiti moje krvi”, a onda me tjerao da ližem tu istu krv – priča Tonka.

Ona kaže da joj je nasilni suprug jednom u grlo nagurao flašu s urinom.

– Morala sam nasilu da urin popijem. Gola sam, po cijelu noć, morala klečati na podu kuhinje. Pamtim i da su batine bile tri puta jače kada sam bježala od njegove šake – prisjeća se Tonka.

Pomoć komšija

Prije dva mjeseca Tonka je predala zahtjev za razvod braka nakon skoro četiri decenije zajedničkog života. Posljednjih nekoliko mjeseci živi sama u kući svoje majke, a nasilni suprug u jednom od privatnih domova u Prijedoru.

Smještaj mu, jer ni on ni Tonka nemaju primanja, navodno plaća porodica.

– Voljela bih da umrem, da patnja jednom zauvijek prestane. Ni lijekovi mi više ne pomažu. Da nije dobrih komšija, odavno bih onako sama i prestravljena crkla od gladi – kaže Tonka.

Odustala od krivične prijave

Slučajem ove žene svojevremeno se bavio i Centar za socijalni rad u Prijedoru. Ali i policija, koja je od nasilnika ove godine oduzela i manju količinu oružja.

Zanimljivo je da je Tonka odustala od krivične prijave protiv supruga u predmetu porodičnog nasilja, koji je po automatizmu odaslan prema banjalučkom tužilaštvu.