Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je kao neosnovanu apelaciju Bore Milojice, osuđenog na jedinstvenu kaznu zatvora od 20 godina za zločine u Prijedoru, te donio odluku da ne postoji povreda prava na pravično suđenje i prava na žalbu u krivičnim stvarima.
Početkom septembra 2021. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je jedinstvenu kaznu zatvora Bori Milojici, koji je, po presudama ovog i Okružnog suda u Banjoj Luci, osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina počinjenih 1992. na području Prijedora.
Milojica, prema odluci Ustavog suda od 8. juna, smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje tokom postupka pred Sudom BiH, smatrajući da nisu poštovane odredbe zakona, odnosno savjesna ocjena dokaza, pravo na žalbu protiv presude Apelacionog vijeća, te kršenje osnovnog načela krivičnog zakonodavstva.
Kako je rečeno, apelant je naveo da je u drugostepenoj presudi osuđen za tri tačne optužnice, dok je nepravosnažnom presudom bio oslobođen. Smatra da je trebao imati pravo na žalbu protiv drugostepene presude i da mu je u ovom dijelu povrijeđeno pravo na djelotvorni pravni lijek.
U pogledu prigovora o savjesnoj ocjeni dokaza, Milojica smatra da Apelaciono vijeće nije dalo obrazloženje zašto je poklonilo vjeru iskazima određenog broja zaštićenih svjedoka. Također, Milojica je ukazao da su tokom oba postupka odbijeni projedlozi Odbrane za saslušanje svjedoka bez obrazloženja zašto su odbijeni.
“Ustavni sud zapaža da apelant u konkretnom slučaju nije dokazao da su njegovi prijedlozi proizvoljno odbijeni, ili da bi upravo ti dokazi bitno uticali na rezultat konkretnog postupka, niti u predmetu postoji bilo šta što bi ukazalo na proizvoljnost Suda u vođenju postupka ili da je dokazni postupak zloupotrijebljen na njegovu štetu. Naprotiv, razloge za odbijanje prijedloga za saslušanje određenih svjedoka sudovi su jasno i detaljno obrazložili, naročito ukazujući da je, u situaciji kada je Obrana predlagala saslušanje više svjedoka na iste okolnosti, Sud ponudio Obrani da, u cilju ekonomičnosti postupka, izabere jednog svjedoka koji će svjedočiti na te okolnosti”, navodi se u odluci.
Ustavni sud smatra da je Sud BiH za svoje stavove dao jasna, precizna i argumentirana obrazloženja koja se, suprotno Milojicinim tvrdnjama, ne mogu ocijeniti proizvoljnim.
Što se tiče navodnog kršenja načela pretpostavke nevinosti, Ustavni sud zapaža da apelant ove navode zasniva na vlastitoj interpretaciji i analizi provedenih dokaza. U pogledu iskaza svjedoka, Ustavni sud uočava da Milojica te iskaze analizira fragmentirano, ukazujući samo na one dijelove iskaza koji mu idu u korist, bez cjelovitog tumačenja, u vezi s drugim provedenim dokazima.
Razmatrajući apelaciju u pogledu ulaganja žalbe na oslobađajuće, odnosno osuđujuće tačke optužbe, Ustavni sud je zaključio da apelant nije imao oslobađajuću presudu kako to navodi Zakon o krivičnom postupku BiH, on nema pravo na žalbu protiv drugostepene presude.
“Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje (…), pri čemu je Sud BiH za svoje odluke dao detaljna, jasna i argumentirana obrazloženja, uključujući i razloge zbog kojih je odbijeno izvođenje određenih dokaza koje je apelant predložio, kao i uz pravilnu primjenu načela ‘in dubio pro reo’. Ustavni sud, također, zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na žalbu u kaznenim stvarima (…) budući da u Milojicinom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za dopuštenost žalbe protiv drugostupanjske presude Apelacijskog vijeća Suda BiH”, navodi se u odluci Ustavnog suda.
Milojicu je Apelaciono vijeće Suda BiH u oktobru prošle godine osudilo na 16 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti na području Prijedora, odnosno što je tokom jula 1992., u svojstvu pripadnika 6. ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u napadu na civile i ubistvima u mjestu Hambarine, u sklopu širokog i sistematičnog napada.
Skupa s Milojicom, u ovom predmetu se sudilo Želislavu Riviću, koji je pravosnažno oslobođen optužbi za zločin u Prijedoru.
Ranijom presudom Okružnog suda u Banjoj Luci iz decembra 2006., Milojica je osuđen na sedam godina zatvora zbog ubistva civila ispred kuće u Ljubiji koje je sredinom augusta 1992. počinio u svojstvu pripadnika interventnog voda 6. ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade VRS-a.
Boro Milojica je ranije, zajedno sa svojim braniocem, uputio zahtjev da mu se ujedine ove dvije zatvorske kazne, što je Sud BiH odlukom u junu 2021. i učinio, te mu izrekao jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora. Na tu odluku je Odbrana izjavila žalbu sa zahtjevom za nižu kaznu.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Detektor
