Dan koji nikada nećemo i ne možemo zaboraviti. Ne smijemo jer nas obevazuju nevine žrtve. Sjećanja naviru i 29 godina kasnije. To je dan kada su nam ubili brojne rođake, komšije, prijatelje, …
Ni krivi ni dužni su završili u nekoj od 489 prijedorskih grobnica. Svako od nas je priča za sebe jer na Brdu nema porodice da po zlu ne pamti, taj užasni, dvadeseti dan, jula 1992.godine.
Mirsad Čaušević iz Hambarina preživio je 1992. golgotu u dva srpska logora smrti Omarska i Manjača, a, pored toga, dva brata su mu ubijena. Jedan od njih se još uvijek vodi kao nestao. Tu strašnu priču opisao je u knjizi „Smrt u Bijeloj Kući“ koja je dostupna na Amazonu na engleskom, njemačkom i bosanskom jeziku. Sav prihod od prodaje namijenio je za izgradnju spomenika prijedorskim žrtvama.
Mirsad Čaušević nam priča svoju priču. Potresnu i bolnu, prepunu iskušenja i prepreka u borbi za goli život.
