Iza nas je veoma težak dan. Bilo je potrebno mnogo snage da nas ne savladaju emocije jer znamo od koga smo se opraštali.
Suljo Halalkić se vratio svom Gospodaru na najbolji mogući način. Prethodnih desetljeća nizao je dobra djela, naprosto se takmičio u dobroti. Znani i neznani su ponosni na čovjeka koji se nije štedio i nije štedio na ljudima u nevolji. Sve je to radio gotovo neprimjetno jer njegova skromnost nije dozvoljavala da se previše govori o neprolaznim djelima.
To nam ističu i njegovi prijatelji, poznaci, komšije, ljudi koji ga nikada nisu sreli a bili su među onima kojima je pomogao. Kroz suze, vidno ponosan što je bio njegov prijatelj o Sulji Halaliću govori Nedim Kadirić.
“Teško je pričati o takvom insanu. Došao sam iz Frankfurta da ga ispratimo i meni je on više od druga, brat. Suljo je odhranjen u sirotinji, bez oca, pa su ga moji Kodžići, starosjedioci Prijedora, odhranili u časti, dostojanstvu i poštovanju drugih, slabijih i nemoćnih. Svojim odlaskom u Švedsku, iako je završio učiteljsku školu, prebacio se u drugu struku i postao je vrlo uspješan poslovni čovjek u Švedskoj.
Preko 300 gatantnih pisama je poslao iz Švedske i spasio život brojnim ljudima. U sedmom i petom korpusu znaju njegov doprinos kao velikog donatora.
Nakon rata je stipendirao djecu boraca. U Prijedoru je pomagao vjerske, humanitarne,nevladine organizacije, sportske kolektive,…
Sjećam se jedne akcije u Srednjoj Bosni, za sina demobilisanog borca izdvojio 28 hiljada KM za operaciju očiju. Nije mogao čekati da se organizuje humanitarna akcija jer su sati bili u pitanju da dijete ne ostane slijepo. Te oči su Suljin ulaz u džennet, da ništa drugo uradio nije.
Obevezno smo se družili i na utakmicama reprezentacije BiH. Obišli smo cijeli svijet i uživao je u tim pobjedama. Drago mi je da će svoje kosti ostaviti u Prijedoru i to pored svojih šehida. On je i pokretač uređenja šehidskog mezarja. Moj otac je šehid i leži tamo i drago mi je da će Suljo biti u tom društvu. Svevišnji zna najbolje, a mislim da dileme nema kada je riječ o Sulji Halalkiću.
Bila nam je čast što smo ga poznavali i nek mu je rahmet veliki.
Hvala vam što čuvate dostojanstvo i sjećanje na takvog čovjeka. Vas je Senudine posebno cijenio i volio. Znam iz onih vremena kada su se u Sanskom Mostu lomile i nekakve političke situacije, pa se to najviše prelamalo preko leđa sirotinje, Suljo vas je spominjao kao čovjeka koji nije dao da se izgubi obraz ni struke, ni ljudstva, ni humanitarnog rada. Hvala vam u Suljino ime”, naglašava Kadirić.
Skrhana dubokim bolom, držeći maramice natopljenu suzama, kćerka Fatima jeca i govori o ocu Sulji Halalkiću.
“On je imao srce od zlata. Volio je svoju zemlju i njene ljude. Puno ga volim, ponosna na sve što je uradio jer je bio veliki čovjek, jedva je skupila snage da izgovori.
General Fikret Ćuskić zauzimao je značajno mjesto kod rahmetli Halalkića.
” Imao sam zadovoljstvo i čast da mi Suljo bude prijatelj, više možda nego brat rođeni. Upoznao sam ga u najteže vrijeme za BiH i naš narod 1992.godine. O Sulji kao čovjeku, patrioti, humanitarcu, ličnosti, imam samo lijepe riječi. Njegova plemenitost, dobrota, duh,šarm, krajiški nas su plijenili.
Čovjek koji je iz ničega stvorio uspješan biznis, toliko je toga u ratu i poslije rata uradio u Bužimu, Srebreniku, Fojnici, Prijedoru gdje obnavljao džamije, imamske kuće ali katoličku crkvu.
Trebamo biti na njega ponosni i čuvati sjećanja i hvala dragom Allahu da nam ga je darovao i da smo ga imali u ovom teškom periodu za našu državu i naš narod”, ističe general Ćuskić.
Nusreta Sivac nikada neće zaboraviti djela Sulje Halalkića jer između ostalih, i za njenu porodicu poslao garantna pisma. “Ne postoje riječi da se opiše ta ljudska gromada. Sulji dugujem, posebnu, posebnu zahvalnost jer je pomogao mnogima kao i članovima moje porodice. On im je poslao papire tako da su uspjeli izići na slobodnu teritoriju. Imala sam priliku često se s njim družiti. Zadnji put smo se vidjeli 2019. godine na plaži kod Šabana i Zerine. Tada se dalo primjetiti da mu je zdravlje ozbiljno narušeno. Neka mu dragi Allah upiše sva dobra djela, rahmet mu duši i za njega su otvorene dženetske kapije, govori Nusreta Sivac duboko zagledana u mezar velikog insana, Sulje Halalkića.
Senudin Safić
