Denisa Duratović-Hegić: Zločince ćemo progoniti do kraja života

Intoniranjem himne Bosne i Hercegovine i učenjem Fatihe jutros je na stadionu u Kozarcu, u prisustvu nekoliko hiljada članova porodica, komšija i prijatelja i drugih građana BiH, počela komemoracija za 284 Prijedorčanina ubijena u ratu, čiji posmrtni ostaci su ekshumirani iz nekoliko masovnih grobnica na području prijedorske regije, prenosi Anadolu Agency.

Prisutnima se uime porodica žrtava obratila Bišćanka Denisa Duratović Hegić (1984), koja je uime roditelja, majki, očeva, kćerki, sinova, sestara… ubijenih obećala da će do kraja života progoniti one koji su ubili njihove najmilije i da će se neumorno boriti da se počinioci zločina kazne kako više nikada nikoga ne bi zadesila sudbina koja je zadesila Prijedorčane u julu 1992. godine.

“Rođena sam u mjestu Bišćani koje je jedno od šest mjesta smještenih u nizu na lijevoj obali Sane u kojem sam sretno živjela sve do jula 1992. godine. Imala sam samo osam godina, ali sasvim dovoljno da zapamtim taj krvavi juli i dan kad sam na spratu amidžine kuće pronašla ubijenu majku. Taj juli je obilježio moj i život svih nas kojima su na svirep način ubijeni članovi porodice. Tog 20. jula 1992. za samo dan od tadašnje sprske vlasti pod čijim okriljem se nalazila tadašnja JNA potpomognuta policijskim snagama, ubijeno je oko 1.850 mještana lijeve obale Sane“, kazala je Denisa Duratović Hegić.

Napomenula je da je ona tog dana izgubila roditelje, dida i nanu, amidže i njihove sinove…

“Tog dana sam saznala koliko surovi mogu biti ljudi i koliko zla može stvoriti ljudski um kad se pretvori u životinjski. Kako čovjek može reći da je to ljudski um kada se zna da i životinje prave selekciju kada ubijaju. Tog jula u Bišćanima i drugim susjednim mjestima, Rizvanovićima, Rakovčanima, Hambarinama, Čarakovima, Zecovima… nije bilo selekcije, već je naredba bila ubiti sve što je nesrpsko. Takva nardba bila je cijelim Prijedoru i Kozarcu. Dvadeset dvije godine godine čekala sam da saznam gdje su moji roditelji i članovi familije i moji sugrađani su čekali da saznaju to isto”, napomenula je Duratović – Hegić.

 

Podsjetila je na otkrivanje masovne grobnice Tomašica, nedaleko od Prijedora, u septembru 2013. godine, rekavši kako je zemlja izbacila na svjetlo dana istinu, “sramotu onih koji su počinili teške zločine i onih koji su to sve nijemo posmatrali”.Podsjetila je kako je zemlja izbacila tijela ubijenih “koje su zločinci zakopali i na sedam metara dubine misleći da će tako skriti zločine”.

“Naše komšije šute, školski drugovi šute, svi šute iz reda onih u čije ime pobiše preko 3.200 nevinih Prijedorčana. Da nisu šutjeli oni 1992., danas bi moje kćerke Nadija i Amela sa mojim roditeljima i ocem moga supruga šetale…”, podsjetila je Duratović-Hegić.

Podsjetila je da bi danas bilo živo 20 članova familije Duratović koji se danas ukopavaju, majka Hava i njen ubijeni suprug Muharem bi u Zecovima bili okruženi sa šest ubijenih sinova, ne bi bilo iskopano 30 kaburova u Zecovima, među kojima devet porodice Hopovac, u Bišćanima bi majka Emina i njen ubijeni suprug Abdulah živjeli sretno s pet sinova, kao i druge porodice koje umjesto toga iskopaše 77 kaburova.

“U Mrkaljima danas bi bila graja djece, Kasim, Latif, Salih i Fehim bili bi okruženi sinovima koje ima pobiše u jednom danu. Petnaest Mrkalja ispraćaju najdraže… Hegići 21 jablana. Majka Safija pomilovat će tabut i trećeg sina…”, podsjetila je Duratović – Hegić i dodala kako sve žrtve šalju jasnu poruku, “da moramo biti jedinstveni”.

Podsjetila je da bi komšija Ante Dolić, jedina hrvatska žrtva koja se danas sahranjuje sa 283 ubijena prijedorska Bošnjaka, danas zagrlio svoga sina koji bi došao izdaleka…

Duratović – Hegić je potom kazala kako grad koji su svi oni gradili sa svojim porodicama, danas žrtvama “oduzima pravo na dan žalosti”.

“Sram da bude vas koji ste odlučivali o tome da li će danas biti dan žalosti. Šta ste i koliko učinili da spriječite ubijanje nevinih ljudi, koliko vas istinski dotiče ovaj ispraćaj. Zar mislite da je jedini sud Haški sud, da ćete biti sretni nakon današnjih suza majki, kćerki, sestara, sinova. Zar mislite da će ovaj zločin ostati nekažnjen samo zato jer niste digli svoj glas, a mogli ste. Zločinci, zar mislite da će Tomašica do sudnjeg dana nositi teret koji ste joj natovarili….”, poručila je u ime porodica žrtava Duratović- Hegić.

Nakon komemoracije, nekoliko hiljada članova porodica, prijatelja, komšija i drugih građana BiH klanjali su kolektivnu dženazu za 283 ubijena Bošnjaka, a na odgovarajući način će biti ispraćena i jedna žrtva hrvatske nacionalnosti.

Žrtve ekshumirane iz nekoliko masovnih grobnica u BiH danas će biti ukopane u mezarjima u okolici Prijedora i Kozarca.

(Radiosarajevo.ba)