Ko sam ja,gdje i kome pripadam?

Piše : Suljo Halalikić

Evo pa je skoro 23 sata,cudno mi je ,nisam pospan.Razmisljam i sam sebi postavljam pitanje;Ko sam i odakle sam.

Cudan je zivotni put,nista ne mozes sam odrediti,sve ti je vec upisano i samo je pitanje vremena.

Rodjen sam davne 1947 godine u Banja Luci,znaci Banjalucanin.

-Ne,ne zele me oni jer nisam kao oni,imam muda.

Poslije majcine smrti 1953 ja i moj mladji brat Sead doseljavamo u Prijedor kod ebejke i dida.U tom divnom gradu(zaljubljen sam u njega i zbog njega patim)odrastoh,zavrsih skolovanje,odoh u armiju,vratih se.

Mlad,zeljan zivota i provoda a bez posla.Sta????Uciteljska skola koju sam zavrsio nije obecavala bas skoro zaposlenje pa se upisah na kurs za varioce (mnogi kao ja su ucinili isto. )Zavrsih taj kurs,dobih zvanje polukvalifikovanog elektrozavarivaca pa se uputih za Rijeku.Dobih posao u Uljaniku.

Prvoga dana,straha,brod ko brdo,2-3000 radnika,ja levat i pocetnik nista ne znas.Gladan,nigdje nista za kupiti (svega ima ali ne znas) i zadrzah se 7 dana,uzeh predujam 20.000 dinara,pa brisi za Prijedor.Dodjoh kuci bez pare prebijene,ljeto,kupanje,izlasci,kina,kej,Sana a love nema.

Docuh da dolaze Svedjani. Traze metalske radnike za Volvo.Prijavim se i gle cuda,pozvan na intervju i testiranje.Polozim to i put Svedske.Tu prestajem biti Pridorac,sad sam Svedjanin-barem me moji prijatelji tako tretiraju,a ja carsijaner i nedam se.

Prolazi vrijeme,familija se zasniva,prva djeca dolaze,vrijeme ide.U carsiju se dolazi svake godine. Iako mi je prva zena bila Svedjanka.Zavolila i ona Bosnu i carsiju.I tako nam vrijeme tece,radis 11 mjeseci,mjesec u Bosni pa nazad.Sve bijase lijepo i fino do pocetka 90 godina.

A onda se desi ono sto nam je Radovan predvidio,rat i nestanak jednog naroda.Pripadao sam tom osudjenom narodu,muslimanima Bosne i Hercegovine,narodu kome je bila dodjeljena uloga nestanka.

Pocetkom agresije na nasu zemlju sam se aktivno ukljucio u njenu odbranu i ostao sam sve do kraja rata.

Krajem ratnih dejstava i dejtonskim potpisom i ja se opustam i vracam stvarnosti.Nismo dosli kuci,stali smo u Sanskom Mostu.Da tu smo stali u tom divnom i prijaznom gradu (95-96-97)a onda?

E tu pocinju dileme;Kesari i domaci.Do tada sa nasim suborcima Sanjanima nikada nikada nismo imali problema jer i mi Pridorci smo doprinijeli osolobodadjanju Sane.

Provokacije od ljudi koji nemaju nista moralno i pozitivno u sebi,a sigurno ne pripadaju sanskom korpusu bile su svakodnevna pojava.Pitam se i pitat cu se kako je moguce da se dva suborca koji su skupa u Travniku proveli 3 godine sad ne razumiju.Za mene je to pojam koj je nesvatljiv…..Elem neise,nisam dobro dosao u Sanski Most u Prijedor ne zelim da se vratim Banja Luka nije Bosna,Sarajevo je Saraj ali nije Krajina.

Ko sam ja,gdje i kome pripadam?

Banja Luka,Prijedor,Sanski Most,Sarajevo?

Ma batali to sve,ostani gdje si; budi Svedjanin jer tvoja drzava i tvoj narod te nece.Trebas samo biti marva i jedan broj na glasackim izborima da te neko uvede u svoje teftere,a ti BALIJO TUGUJ!