Tradicionalno, drugog dana Bajrama obilazimo naša šehidska mezarja — Rizvanoviće, Bišćane, Hambarine, Zecove, Čarakovo, Rakovčane i sva mjesta gdje počivaju naši najmiliji.
To nisu samo mezarja. To su mjesta tuge, boli i trajnog sjećanja. Nijemi svjedoci nepravde i zločina koje je naš narod preživio tokom agresije. Naši očevi, braća, sinovi, rođaci i prijatelji nasilno su otrgnuti iz naših života, ali nikada neće biti otrgnuti iz naših srca, naših misli i naših dova.
Svaki nišan nosi priču o jednom životu, jednoj porodici i jednoj neizmjernoj žrtvi. Njihova imena i njihova hrabrost ne smiju pasti u zaborav. Dok god dolazimo njihovim mezarima, učimo dove i prenosimo istinu budućim generacijama — oni žive među nama.
Naša je dužnost da čuvamo sjećanje na naše šehide, njihovu žrtvu i ljubav prema vjeri, porodici i domovini. Jer narod koji zaboravi svoje šehide, zaboravio je i dio sebe.
Šehidsko mezarje Čarakovo
Neka im dragi Allah podari najljepša mjesta u Džennetu, osvijetli njihove kabure i nagradi ih najvećim stepenima. A nama podari snagu, sabur i dostojanstvo da čuvamo istinu i uspomenu na naše najbolje sinove.
