Piše: Omer-ef. Redžić
Nakon godina pritisaka, društvenih bojkota i izolacija, nakon izloženosti svakoj vrsti mržnje, lažnih etiketa, sveopće izopćenosti iz takvog postojećeg društva džahilijjeta, smrti voljenih osoba, a to su trenuci kad čovjek koliko god da bude jak, osjeti tugu i neizvjesnost, („ Ti reci: Ja sam samo čovjek poput vas..) Allah svog roba poziva Sebi, kako bi ga odlikovao kao nikog do tad, miradžskim uzdignućem približio Sebi i osnažio ga u onom što mu je povjereno.
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći prenio Svoga roba iz Mesdžidu-l-Harama u Mesdžidu-l-Aksa, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi. (Kur’an)
Isra i Miradž su dva važna događaja u povijesnom kalendaru Islama. Oba ova događaja su se desila u jednoj noći. Poslanikovo, a.s., putovanje iz Mesdžidul Harama u Mesdžidul Aksa se naziva Israom. Ono što je uslijedilo tj. Poslanikovo uzdizanje iz Mesdžidul Aksa na nebeski svod naziva se Miradžom.
Uzvišeni Gospodar u ajetu, Muhammeda a.s. ne oslovljava kao Resula niti kao Nebijja, dakle titularno, nego kao pokornog i istrajnog roba, najistaknutijeg člana društva, onog koji ga popravlja, kojeg nakon tolikih iskušenja, želi da nagradi najljepšom nagradom, Svojom blizinom, a u čijoj distanci ne uživa niko od stvorenja pa ni sam Džibril.
(Kada smo došli do Sidretul munteha, Džibril, a.s., mi je rekao:
”O Muhammede, ti nastavi. Ja ne mogu dalje od ovog mjesta. Nikom prije tebe nije dozvoljeno da prođe dalje od ovog mjesta.”)
Dakle, Miradž je direktna Božanska intervencija jednom nemoćnom robu, Poslaniku, koji je iscrpio sve svoje ljudske resurse u svojoj misiji, nagrada za nepokolebljivost i zadržanu ustrajnost u ideji koju nosi.
Nakon te počasti, blizine Gospodara, Poslanik se vraća među svoj narod noseći darove koji su, iako darovi postaju obavezujući zbog njihovih narednih uzdignuća.
Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, o darovima Miradža je rekao: Poslaniku, alejhiselam, je na Miradžu dato troje: pet vakata namaza, posljednji ajeti sure El-Bekare i dato mu je obećanje da će veliki grijesi biti oprošteni pripadnicima njegovog ummeta koji Allahu nisu pripisivali druga (širk). (Muslim)
Namaz je jedan od najvećih darova Miradža, najljepši momenat kad se čovjek približava svome Gospodaru, zato je Poslanik i kazao da je namaz naš miradž ka Gospodaru, Zato kad čovjek osjeti, neki nesklad, životnu opterećenost, osjećaj nekog društvenog nepripadanja negdje, ostavljenost, ignoranciju, sve te negativne emocije koje ga mogu izbaciti iz osnovnog vjerničkog takta, neka uzme postekiju kao svog buraka, i svojim namazom potraži blizinu svoga Gospodara, i svoje vlastito uzdignuće od ambijenta koji ga troši.
Poruke miradža su velike, univerzalne i kosmičke u svojoj suštini, jer svi darovi koji su dati Poslaniku su u obliku procesa, živi i dinamični, lišeni geografske omeđenosti, ili neke druge predodređenosti. Uzvišeni Allah je kroz Isra i Miradž povezao Kuds kao Svetu Zemlju sa Mekkom kao sigurnim gradom, dakle miradž danas sagledavamo i kao geopolitički ukras.
Ako posmatramo biće muslimanske civilizacije, koje je pod velikim kako unutrašnjim kulturološkim devijacijama tako i vanjskim političkim etiketiranjima i zloupotrebljavanjima svake vrste što za posljedicu ima kako političku I kulturulošku tako i biološku devastaciju gotovo cijelog muslimanskog bića a naročito u zemlji miradža, možda će trenutno zvučati utopijski, uostalom, i jedna od suštinskih poruka miradža jeste optimizam kao najljepši identitet I ukras vjernika ali zaista, razumijevam i svoju zapitanost činim sasvim legitimnom, šta ako biće muslimanske ali i ukupne ljudske civilizacije bez obzira na trenutne okolnosti, doživi svoje uzdignuće, ubrzo, opet nekad, iz svete zemlje Kudsa?
(Preporod.info)
