ŽRTVA NE MOŽE OZDRAVITI UKOLIKO OSTANE U ULOZI ŽRTVE

Koja je potreba žrtve kada izađe iz rata? Kako pomoći svjedoku da se osjeća sigurno poslije svjedočenja? Kako im pomoći da se ne osjećaju iskorišteno? Na koji način osigurati dostupnu i dugoročnu psihološku podršku za osobe sa traumom? – neka su od pitanja na koje su učesnici konferencije ”Modeli psihološke podrške žrtvama i žrtvama/svjedocima ” u Sanskom Most pokušali da nađu odgovore.

Konferencija je održana 25.marta 2014.godine u sali Starog hotela u Sanskom Mostu u organizaciji Udruženja Prijedorčanki ”Izvor” iz Prijedora. Učesnici konferencije, njih 31, bili su predstavnici vladinog i nevladinog sektora iz Unsko-sanskog kantona i šireg područja Banja Luke, te nevladinih organizacija iz Tuzle ”Vive žene” i Snaga žene” koje se već  dvije decenije bave psihološkom podrškom traumatiziranim osobama i među najznačajnijim su na tom polju ne samo u BiH nego i u regionu. Velik broj stručnjaka na polju mentalnog zdravlja, koje je ”Izvor” okupio na jednom mjestu, analizirali su u detalje problem osoba sa traumom i raspravljali o modalitetima kako da zajednica najefikasnije pruži podršku žrtvama.

”Žrtva je osoba koja pati od nasilnog djelovanja ili djelovanja protiv vlastite volje. Žrtva jeste žrtva zato što ima stalni osjećaj bespomoćnosti, koji je u momentu nastajanja traume napravio jednu restrikciju i učinio je bespomoćnom. Dok se ne ostavi trauma, dok se ona ne prevaziđe, trauma uvijek bude trauma.  Kod žrtve su poremećeni i kontakti sa ljudima, to stanje dovodi do slabljenja veza među ljudima i njihovo međusobno udaljavanje. Poslije velikih trauma ljudi osjećaju nepovjerenje prema drugima. To je jedan od uzroka otpora žrtve da svjedoči na sudu.” – rekao je neuropsihijatar prim.dr. Behzad Hadžić iz Centra za mentalno zdravlje Ključ, koji je bio jedan od uvodničara.

Druga uvodničarka, Olga Lola Ninković, psihologinja i psihoterapeutkinja, govorila je o iskustvima u radu na Odjelu za podršku svjedocima Okružnog suda Banja Luka. Ona je naglasila da svjedočenje kod nekih ljudi otvori ”Pandorinu kutiju” i suoči ih sa ponovnim preživljavanjem najgore traume dok kod drugih ima iscjeljiteljski efekat, odnosno bude im i terapija.

Iako postoje određeni kapaciteti u lokalnim zajednicama za pružanje stručne podrške ljudima sa ratnom traumom ti kapaciteti se veoma malo ili nikako ne koriste. Nevladine organizacije su u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine te koje drže primat u pružanju različitih vrsta usluga iz domena psihosocijalnog rada. I Državna strategija za rad na premetima ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, koja je usvojena u decembru 2008.godine, je predvidjela upravo nevladin sektor za uspostavu mreže podrške svjedocima, ali se u tom dijelu Strategije, namijenjen podršci svjedocima, najmanje aktivnosti implementiralo. Unatoč inertnosti odgovornih institucija, zahvaljujući inicijativi nevladinih organizacija u nekim dijelovima države formiraju se mreže.  Tako je u Unsko-sanskom kantonu na inicijativu Medice iz Zenice formirana Mreža podrške žrtvama i žrtvama/svjedocima u predmetima ratnih zločina, seksualnog nasilja i drugih krivičnih djela.  ”Izvor” je jedan od osnivača te mreže, zajedno sa tri ministarstva iz Bihaća, Kantonalnim sudom i Tužilaštvom, centrima za mentalno zdravlje, centrima za socijalni rad i još četiri nevladine organizacije.  ”Izvor” je također uključen u formiranje slične mreže za šire područje Banja Luke jer je prepoznat kao organizacija koja je otišla najdalje u podršci svjedocima u
predmetima ratnih zločina.

Konferenciju u Sanskom Mostu ”Izvor” je organizovao u okviru projekta ”Podrška svjedocima i pravosuđu u predmetima za ratne zločine na području sjeverozapadne BiH”, podržanog od strane Ambasade Švicarske u BiH. Kroz projekat se organizuju terapijske grupe radi prevazilaženja psihološke traume na području Ključa, Sanskog Mosta i Prijedora.  U realizaciji projekta je također pružena direktna podrška za više desetina svjedoka koji su svjedočili u predmetima za ratne zločine na sudovima u Sarajevu, Banja Luci i Bihaću.

Jedan od zaključaka konferencije je i svojevrsna poruka cijelom našem društvu koje je izišlo iz rata: ”Žrtva ne može ozdraviti ukoliko ostane u ulozi žrtve” i potrebno je da svi uložimo dodatne napore, uključujući i one koji se osjećaju da su žrtve, da prevaziđemo traumu kako bi nam sadašnjost i budućnost bila manje opterećena ratom i ratnim zločinima.

Press Izvora