SAOPSTENJE ZA JAVNOST UDRUZENJA LOGORASA PRIJEDOR92

S obzirom na mucnu situaciju u kojoj se nalazimo a kojoj su doprinijeli medijski navodi i saopštenje gospodina Muharema Murselovića, bez namjere da dalje raspirujemo strasti, nalazimo shodnim da javnost, a posebno nase članstvo i simpatizere upoznamo sa detaljima vezanim za  preseljavanje naše kancelarije i prozivke od strane gospodina Murselovića.

Nakon pismenih prijetnji smrću nekakve navijačke skupine Patriot Boys iz Prijedora aktivistima udruženja Duratoviću i Musiću, od  20.09.2011.godine novi zakupodavac udruženja je postao Muharem Murselović. Prostor je zasta bio adekvatan kao i sama lokacija koja je u centru grada i iznad restorana kojeg posjećuju mnogi povratnici i naši članovi. Cijena zakupa je bila identična kao cijena koju je udruženje  plaćalo ranijem zakupodavcu u Zanatskoj ulici a iznosila je 350,oo KM. Za gospodina Murselovića udruženje je uredno i redovno te unaprijed mjesečno plaćalo kiriju, ali i porez na zakup u iznosu od 30,34 KM mjesečno.

Koristeci svoje gradjansko pravo, aktivno uzevsi ucesca u javnoj raspravi a proceduri usvajanja budžeta Grada Prijedora za 2013.godinu udruženje logoraša je  predložilo Amandman kojim je tražilo uvrštavanje udruženja civilnih žrtava rata iz Prijedora u budžet.(dopis u prilogu) Amandman je usvojen u iznosu od 30.000 KM a istovremeno je za boračke organizacije planirano izdvajanje u iznosu od  450.000 KM.

U februaru mjesecu proslijedili smo zahtjev opštini Prijedor za dodijelu dijela sredstava iz ove budžetske stavke.(dopis u prilogu) zbog cega smo od gospodina Murselovića automatski zaprilili kritke. Stavljauci se  u odbranu gradske vlasti rekao je  da nismo trebali slati zahtjev jer su prihodi budžeta Grada Prijedora trenutno jako mali i da nemaju para ni za plate uposlenicima a kamoli da isplate nama nešto.

U međuvremenu je naše udruženje, zbog Zaključaka SO Prijedor od 07.juna 2012.god i zabrane našeg finansiranja, po ko zna koji put došlo u nezgodnu finansijsku stuaciju. Pokušavali smo da učinimo što je moguće više kako bi smo omogućili funkcionisanje kancelarije udruženja bez koje je svaki vid borbe za naša prava u Prijedoru nemoguć i besmislen.

U maju mjesecu uputili smo zahtjev za finansijsku pomoć u organizaciji posjete i godišnjice logora Trnopolje na koji nismo dobili nikakav odgovor. (prilog u dopisu) Također smo isti mjesec uputili i dopis za izdavanje odobrenja za izgradnju Memorijalnog centra u logoru Trnopolje. Uljedilo nam je policijsko iznenadjenje, jer odobrenje za odrzavanje komemoracije u logoru Trnopolje nismo dobili od vlasnika prostora-grada Prijedora.

Gradonacelnik Pavić je predsjedniku udruženja Mirsadu Duratoviću  saopštio da navedena sredstva ne može isplaćivati dok su na snazi navedeni Zaključci SO Prijedor od 07.juna 2012.godine.

Trazili smo poništavanje sramnih Zaključaka skupstine opštine Prijedor sa sjednice održane 7. juna 2012.godine po kojima se krajnje diskriminatorski , izmedju ostalog zabranjuje svaki vid finansiranja osam udruzenja i organizacija članica koordinaconog tijela formiranog prosle godine kako bi se na najdostojanstveniji način obiljezila 20 godišnjica stradanja nevinih ljudi,žena i 103 prijedorske djece.

Prvo smo se obratitli predsjedniku Gradske skupštine Prijedor, gospodinu Sejadu Jakupoviću,a kada on nije reagovao na dopis  zatim i odbornicima pro-bosanskih političkih subjekata u gradu  i Muharemu Murseloviću kao predsjedniku Kluba odbornika u Gradskoj skupštini. Nažalost do danas nismo dobili nikakav odgovor niti su Zaključci poništeni niti su bilo kakva sredstva prebačena udruženju.

Udruzenje logorasa Prijedor92 je posljednjih nekoliko godina izgradilo reputaciju jedne respektabilne organizacije. O svim našim aktivnostima i problemima redovno obavještavamo OHR,Kancelariju Vijeća Europe u BiH, ambasadu SAD-a u Sarajevu i druge relevantne subjekte u Bosni i Hercegovini. Svi oni su se zainteresovali za dešavanja u Prijedoru i redovni su gosti našeg udruženja ali i gradonačelnika Prijedora, a o čemu smo upoznavali javnost.

Nakon nasih zahtjeva za izmjene diskriminatorskih skupstinskih odluka i komunikacije sa OHR-om,  gospodin Murselović pozvao na razgovor predsjednika i sekretara udruženja u svoju kancelariju. Razgovoru je na poziv Murselovića prisustvovao i predsjednik Skupstine grada gospodin Sejad Jakupović. Na toms sastanku Murselović nam je saopstio da udruženje neće dobiti novac iz budžeta Grada Prijedora dok god bude pisalo i pričalo protiv gradonačelnika Pavića odnosno problemima oko izgradnje memorijalnih centara u bivšim prijedorskim logorima, diskriminaciji civilnih žrtava rata u Prijedoru, dok budemo potpisivali neka protestna pisma koja šalje neko iz dijaspore a koja se upućuju međunarodnim organizacijama, ambasadama, OHR-u, OSCE-u i drugima te da moramo prekinuti svaku saradnju sa Udruženjem prijedorčanki  ”IZVOR”. Rekao je da ne možemo jedan dan pisati pisma protiv opštine Prijedor a drugi dan tražiti pare iz budžeta.

Pocetkom  juna ove godine  uvidjeli smo da je finansijski krah udruženja jako blizu. Pisimenim putem smo se obratili gospodinu Murseloviću tražeći raskid kirije ne želeći da udruženje uvlačimo u dugove. Nedugo zatim smo obezbjedili određena  sredstva te smo gospodinu Murseloviću, upoznavši ga sa istim usmenim putem i usaglasivsi nas daljni ostanak, uplatili kiriju i porez  za mjesece juni, juli  i avgust.

Nedugo zatim  uputili smo zahtjev za izdavanje odobrenja za izgradnju memorijalnog centra u logoru Omarska. Odrzali smo sastanke i kontakte sa predstavnicima OHR-a, OSCE-a, ambasade SAD-a u Sarajevu, članom Predsjedništva BiH gospodinom Bakirom Izetbegovićem i mnogim drugima u kojima smo iznijeli našu problematiku u Prijedoru. Očigledno da smo po nekima previše govorili.

U medjuvremenu su se pojavila kritička pisanja prijateljice udruženja gospođice Pauline Janusz za sta smo od strane Murselovića i nekih drugih optuženi kao izvori informacija.  Nakon toga i u momentu kada smo već bili pripremili dopis gospodinu Murseloviću o produžavanju ugovora o zakupu, on dolazi u našu kancelariju i ljutito nam saopštava  da slijedeći put kada budemo o njemu pričali, to ne radimo okolo već u lice, spočitavajuci nam pisanja navedene novinarke, te nam saopštava da ako nemamo od 1.septembra 1000,00 KM mjesečno za kiriju (na šta bi se dodao i porez),  njegov prostor napustimo i eto kao olakšavajuću okolnost da ne moramo da ga krečimo jer ga nismo toliko uprljali.

Nakon toga su uslijedjela slijedeca pisanja protiv gospodina Murselovića ali i nama značajan demant gospođice Janusz da  mi nismo bili  izvor informacija za njen članak. Poslije novinarke Janusz oglasio se i gospodin Murselović koji je putem portala MojPrijedor.com na jako ružan način prozvao predsjednika i sekretara našeg udruženja.

Duboko razočarani, tužni i povrijeđeni našli smo za shodnim da vam pored već kazanog, saopštimo i da u udruženju logoraša kao stalni zaposlenik radi samo sekretar udruženja Music Sudbin koji je prvih dvije i po  godine rada udruženja za svoj nesebičan angažman primao honorar od 250,oo KM. Prije tri godine, nakon sto je udruženje zaživjelo, uposlen je kao stalni radnik a njegova plata je u iznosu minimalne zagarantovane plate u RS koja već odavno  iznosi 399,5o KM. Za svoj nesebičan angažman u funkciji predsjednika udruženja koju obavlja o 2007. godine Mirsad Duratović nije placen niti je uposlenik udruženja! (prijava Poreske uprave RS u prilogu).Sve ovo je poznato gospodinu Murseloviću od ranije.

Naravno da smo navikli na prozivke i kritike i naravno da smo svjesni da nismo Bogom dati da obavljamo časne pozicije koje obavljamo, s toga nas i nije toliko uvrijedilo prebacivanje Murselovica za nase plate.  Glavni razlog našeg javljanja javnosti je Murselovićeva kvalifikacija nas kao osoba koje ”gaze po mrtvima” i koje se bave politikom zaradi lične promocije i svoga statusa. U genocidu počinjenom u Prijedoru u ljeto 1992.godine među hiljadama ubijenih nalazi se i otac sekretara udruženja. No, tragedija familije Mirsada Duratovića spada u red najgorih na području Bosanske Krajine. U jednom danu predsjednik Udruzenja logorasa Prijedor 92,  je izgubio 15 godisnjeg brata, oca, trojicu daidža, tri strica, dida, nanu, strinu i dva stričevića. Ostala mu je živa samo majka. Niko od navedenih ubijenih, koji su osnovna motivacija predsjednika udruženja za njegov rad u udruženju, još nije pronađen . Sam predsjednik udruzenja  je tada, kao maloljetnik bio zatočen u logoru ”Omarska”, a zatim transportovan za logor ”Manjača” pa u logor ”Trnopolje”.Zahvaljujući zakonima Republike Srpske o civilnim žrtvama rata i naplati ratne materijalne i ne materijalne štete, za koje Murselović kaže da je lično učestvovao u njihovom donošenju,  samo je oko 2% prijedorskih civlnih žrtava rata ostvarilo neka prava ( a logoraši po tim zakonima nemaju nikakva prava). Niko od povratnika nije naplatio porušenu imovinu i oteta i opljačkana materijalna sredstva.

Smatramo krajnje sramnim i neumjesnim kako kompletno saopštenje gospodina Murselovića tako i dio njegovog saopštenja koji se odnosi na naše ”samovoljno”  napuštanje njegovog prostora, gaznje mrtvih  ali i bavljenje politikom.

Udruženje logoraša nije vlasništvo niti jednog političkog subjekta u gradu. U njegovom upravnom odboru sjede lica različitih političkih ubjeđenja. I gospodin Murselović i svi mi treba da shvatimo da je ovo udruženje formirano da do kraja sprovede svoju misiju čiji je osnovni zadatak očuvanje uspomena na na naše patnje i stradanja, borba za prava logoraške populacije, pronalazak naših nestalih i dostojanstveno obilježavanje brojnih mjesta bespravnog zatvaranja, mučenja i ubijanja nedužnih ljudi, prijedorskih nesrba.Borba za prava logoraške populacije podrazumijevaju i pritisak i kritiku na političke predstavnike koji ne rade u interesu ove populacije.

Onog trenutka kada se politika prestane baviti nama, mi će mo se prestati baviti politikom. No kako mi tako i bilo ko drugi poslije nas, neće i ne smije skrenuti sa zacrtanog puta do konačne pobjede pravde i slobode u Prijedoru za sve njegove gradjane podjednako.

Ono što nam svi Vi možete prebaciti, zamjeriti i dovesti u pitanje je količina našeg zalaganja za isto. Finasijske malverzacije su tu zadnja stvar jer kako danas tako i uvjek, sva novčana kretanja su dostupna na uvid svim našim članovima, a posebno malom broju onih koji nam svojim članarimama i prilozima pomažu.

Iza nas su mučne godine borbe za svoje mjesto u svom gradu. Sada smo svi skupa u najgoroj i najnezavidnijoj situaciji ikad.  Ispred nas je jedna velika neizvjesnot.  Postalo je sasvim očigledno da se već duži period pokušavaju ušutkati ili ugasiti neka udruženja i pojedinci u Prijedoru. Bez obzira na sve prijetnje i pritiske kojima smo izlozeni, niko nas nece  zaustaviti.  Mi će mo uvijek pronaći put da svoju borbu nastavimo. Naravno uz pomoć svih onih koji imaju iste ciljeve kao i mi a takvih je iz dana u dan sve više.

Prilozi:

1.Amandman na budzet grada Prijedora za 2013.godinu

2.Zahtjev gradonacelniku za finansijsku pomoc/komemoracija Trnopolje 2013

3.Zahtjev predsjedniku Skupstine grada za ponistavanje proslogodisnjih diskriminatorskih odluka SO Prijedor

4.Zahtjev odbornicima  za isto

5.Izvodak iz banke za 06.06.2013.godine/Stanje na racunu Udruzenja logorasa Priejdor92

6.Uplatnica za kiriju za juni, juli i avgust 2013.godine

7.Uplatnice za porez na kiriju za juni, juli i avgust 2013.godine

8.Poreska prijava

9.Zahtjev za memorijal u Omarskoj

10.Zahtjev za memorijal u Trnopolje