Bahrija Jakupović iz Kozarca na današnji dan 1992. godine preživio je streljanje na Korićanskim stijenama. Imao je 22 godine kada su ga pripadnici Interventnog voda prijedorske policije postrojili u red za streljanje. Ni danas ne vjeruje da je živ jer valajlo je preživjeti pad u provaliju i bacanje bombi na streljane logoraše. Izvan svake razumne sumnje je dokazano da je na današnji dan 1992. godine iz prijedorskog naslja Tukovi prema Travniku deportovano 1.200 civila. 
O kretanju konvoja sve neophodne informacije su imali u Kriznom štabu opštine Prijedor, vojnim i policijskim snagama. U pratnji konvoja prepunom djece, žena, starih i iznemoglih i logoraša, bili su pripadnici interventnog voda prijedorske policije. Prema podacima Haškog tribunala na planina Vlašić, iz prepunih šlepera i autobusa su izdvojili 184 muškaraca, uz fizičko zlostavljanje prebacili u druga dva autobusa. Svjedoci tvrde da je broj ubijenih više od 200 logoraša. Šta se dešavalo nakon toga najbolje opisuju riječi presuđenog ratnog zločinca Damira Ivankovića koji je sudjelovao u streljanju prijedorskih logoraša.
Pred Sudom BiH, 20.08. 2009. godine Ivanković je između ostalog rekao: “U svaki od autobusa ušlo je oko 70 ili 80 ljudi. Sjedili su stisnuto i pognute glave. Krenuli smo i vozili 15-tak minuta kada smo došli do mjesta Korićanske stijene. Svi su izašli iz autobusa i naređeno je da jedan po jedan stanu uz stijene u dva reda. Prva vrsta je morala kleknuti. To je neopisivo. Pucnjava je trajala kratko, 10 ili 15 minuta, jer su ljudi i sami skakali, a teren je bio oštar, bile su stijene, tako da ko je pao teško da je mogao da preživi“, rekao je Ivanković pred Sudom BiH.
Zločinci nisu u potpunosti uspjeli u namjerama jer 12 prijedorskih Bošnjaka je preživjelo streljanje i pad u provaliju. Uz njihovo svjedočenje i priznanje krivice, izvan svake razumne sumnje dokazan zločin na lokalitetu Korićanske stijene. U konvoju koji je iz prijedorskog naselja Tukovi krenuo prema Koričanskim stijenama, pred pripadnicima Interventnog voda prijedorske policije mogao je biti i Teufik Kulašić iz Kozarca, logoraš Ketarema, ali on nije vjerovao prijedorskim civilnim, vojnim i policijskim snagama, organizatorima konvoja. U Prijedoru ljeta 1992. godine bilježimo nekoliko organizovanih konvoja za iseljenje građana nesrpske nacionalnosti, pod patronatom civilnih, vojnih i policijskih snaga prijedorske opštine u kojima je glavnu bulogu odigrao interventni vod prijedorske policije.
Safija Bešlagić Korijenić se prisjeća dana kada je njena porodica u konvoju preko planine Vlašić napustila rodni Prijedor. Na Korićanskim stijenama, streljali su joj jedinog brata, dvadeset sedmogodišnjeg Suada. Na Korićanskim stijenama je otkriveno 6 masovnih grobnica. Ekshumirani su posmrtni ostaci 177 prijedorskih logoraša i pet posmrtnih ostataka kotorvaroških žrtava. Za posmrtnim ostacima 7 ubijenih Prijedorčana još uvijek se traga. Na Korićanskim stijenama je ubijen Ejub Medić (37). Njegov sin Jasmin, doktor historijskih nauka i naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu, godinama se bavi istraživanjem zločina počinjenih u Prijedoru u periodu 1992-1995 godina. Naglašava da je riječ o dobro, dokumentovanom zločinu. Predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine Said Omerović je i danas, prilikom obilježavanja 33.godišnjise streljanja 184 prijedorska logoraša na Korićanskim stijenama, po tko zna koji put naglasio da preživjeli bosanskohercegovački logoraši nikad neće odustati od pravde i borbe za bolji status logoraša u društvu.
Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom 2004. godine osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za sudjelovanje u stravičnom zločinu na Korićanskim stijenama.
Prijedorski policajaci Damir Ivanković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić koji su učestvovali u masakru, također su priznali krivicu. Ivanković je 2009. godine osuđen na 14, Đurić na 8, a Četiću je izrečeno 13 godina zatvora. Pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Saša Zečević, Marinko Ljepoja i Radoslav Knežević na po 23 godine zatvora, Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu, Željko Stojnić na 15 godina zatvora. Na lokalitetu stravičnog zločina jednog od najmonstruoznijih tokom agresije na BiH, još uvijek nije podignuto spomen obilježje.
Tekst: Senudin Safić /MojPrijedor.com
Foto: Ervin Blažević
